Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Uz „šokantno“ i "horor" do što brojnije publike
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

31. 07. 2020.

Izvor: Danas

Uz „šokantno“ i "horor" do što brojnije publike

Čak polovina tekstova o nasilju nad ženama objavljenih u medijima tokom prošle godine krši neko od načela korektnog izveštavanja o ovoj temi. Na to ukazuje Analiza medijskih objava o problemu nasilja prema ženama, koju je sprovela grupa Novinarke protiv nasilja uz podršku UNDP, prateći više od 11.000 članaka u elektronskim i štampanim medijima od januara do decembra 2019. godine

Problemom nasilja prema ženama najviše su se bavili portali, a najmanjeTV i radio stanice. Pri tome, kako se pokazalo, mediji su se znatno više posvećivali konkretnim slučajevima (78 odsto) nego fenomenom nasilja iz edukativnog ugla. Kako se nasilje nad ženama politizuje 

U posmatranom periodu jedan deo medijskih objava sadržao je izjave političara i političarki o problemu nasilja prema ženama. Međutim, više od polovine tih izjava su bile politizovane i predstavljale su verbalne okršaje između vlasti i opozicije, pod velom zaštite žena od nasilja. Diskurs korišćen u ovim izjavama svodio se na to da politički protivnici predstavljaju uzrok nasilja, a osude su izrečene samo u slučajevima kada su nasilju bile izložene političarke stranke koja daje izjavu. Cela serija medijskih objava sa ovakvim tonom relativizuje čitavfenomen nasilja i stvara podelu na žene koje su „podobne" da im bude pružena zaštita i one koje nisu, istovremeno predstavljajući muškarce iz jedne, odnosno druge političke opcije kao jedine nasilnike. 

Najčešće kršen indikator, uočen u polovini medijskih objava, jeste otkrivanje identiteta žrtve i članova porodice. Poseban problem predstavljaju senzacionalistički i stereotipni izrazi, korišćeni u 40 odsto tekstova. Oni su uglavnom počinjali opisima „šokantno", „jezivo", „horor", dok su žrtve neretko predstavljane kao „nesrećne žene", a počinioci nasilja kao„manijaci". 

Mediji su u više od hiljadu objava (10 odsto) odgovornost za nasilje prebacili na žrtvu, opisujući njen izgled, način na koji se oblači ili ističući njene veze sa drugim partnerima. Jedna petina tekstova (20 odsto) sadržala je informacije kojima se čin nasilja može opravdati spoljašnjim okolnostima ili ličnim osobinama nasilnika (siromaštvo, nezaposlenost, kultura, alkoholizam...). Detalji nasilja koji su nerelevantni za sam čin izneti su u više od trećine tekstova (37 odsto) doksu se u 15 odsto koristili izrazi kojima se umanjuje ili ismeva nasilje.To znači da je nasilje često poistovećeno sa „svađom", „bračnim razmiricama", a ubistvo sa „tragičnim krajem Ijubavne priče". 

Naslovi medijskih objava su u gotovo polovini slučajeva (45 odsto) prekršili neki od prethodnih indikatora. Ukupno 278 medijskih objava nije prekršilo niti jedan indikator, sem naslova, koji privlači najviše pažnje i najčitaniji je, što ukazuje na potrebu posebne obazrivosti pri odabiru. Gotovo trećina medijskih objava (28%) sadržala je fotografi je ili video zapise koji Ubistvo žena vatrenim oružjem je sedam puta fatalnije od ubistva u kriminalnom kontekstu, budući da se u većini slučajeva nasilje odvija u intimnom, zatvorenom prostoru u kojem žrtve imaju manje šanse da se sklone. Uprkos ovim faktorima,još uvekje nedovoljna pažnja i javnosti i medija posvećena fenomenu zloupotrebe oružja i nasilja prema ženama. Niti u jednom mediju u posmatranom periodu nije bilo analitičkog, niti kritičkog osvrta na zloupotrebu vatrenog oružja za nasilje prema ženama. Tema nasilja i oružja aktuelna je u medijima samo kao skandal sa što više senzacionalističkih detalja. 

Upotreba vatrenog oružja zapostavljena tema i „horor“ publike su na neadekvatan i stereotipan način prikazivali nasilje, žrtve i nasilnike. U nekim slučajevima su objavljivane slike mrtvog tela (s policijskog uviđaja), i pored činjenice da su takvi sadržaji lako dostupni maloletnom detetu žrtve. 

Tek 17 odsto medijskih objava ispunjavalo je edukativnu funkciju, kroz opise fenomena nasilja, prevencije, načina zaštite i podrške, a samo 13 odsto objava jasno je ukazivalo na nejednakeodnose moči između muškaraca i žena kao uzroku nasilja. 

Na sajtu UNDP mogu se nači Smernice za medijsko izveštavanje o nasilju prema ženama, koju je takođe priredila grupa Novinarke protiv nasilja, gde se pored preporuka ukazuje i na posledice lošeg pisanja o ovom problemu. 

Najčešće otkrivan identitet žrtve i članova porodice Poseban problem predstavljaju senzacionalistički i stereotipni izrazi, korišćeni u 40 odsto tekstova Žrtve neretko predstavljane kao „nesrećne žene“, a počinioci nasilja kao „manijaci“

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi