Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Marinković: Lako može da se sklizne u mešanje države u rad medija
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

29. 03. 2020.

Autor: Ivana Nikoletić Izvor: Danas

Da li, osim apela i poziva, država ima i druge mehanizme za sprečavanje širenja panike i lažnih vesti na stranicama pojedinih dnevnih novina

Marinković: Lako može da se sklizne u mešanje države u rad medija

Sloboda izražavanja je u srži demokratije i od nje se ne sme odustati ni u vanrednom stanju, kada postoji još veća potreba za pravovremenom, istinitom i potpunom informacijom, jer su posledice širenja lažnih vesti i zataškavanja stvarnosti mnogo ozbiljnije po pojedince i društvo negoli što je to u redovnim prilikama.

Novinari, urednici i izdavači zato u takvim prilikama imaju posebnu odgovornost za izgovorenu i napisanu reč. U tom smislu krajnje zabrinjavaju pojedini tabloidi koji svojim bombastičnim naslovima izazivaju paniku kod građana ili pak šire govor mržnje, kao izuzetno neodgovorno postupanje u uslovima pojačanje društvene napetosti izazvane pandemijom kovida i proglašenjem vanrednog stanja, kaže za Danas profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Tanasije Marinković.

– Ne možemo imati iste aršine u redovnim i vanrednim okolnostima, u kakvim je u zakonu propisana obaveza objektivnog, tačnog i pravovremenog informisanja i posebna novinarska pažnja. Zato tu ima osnova makar za preventivno delovanje institucija, ili upotrebu najblažih mera protiv objavljivanja netačnih informacija i širenja straha, smatra Marinković.

On ističe da je ograničavanje slobode izražavanja „delikatno samo po sebi“, pa je upotreba drastičnih mera nepoželjna, i treba joj prići uz posebna ograničenja i preciziranja, jer nosi veliku opasnost od zloupotrebe i lako može da sklizne u nedozvoljeno mešanje države u rad medija.

– Krivično gonjenje za izazivanje panike i nereda iz člana 343 Krivičnog zakonika može da podseti na verbalni delikt iz perioda socijalističke ustavnosti koji je korišćen za obračun s političkim neprijateljima, pod izgovorom „zlonamernog i neistinitog prikazivanja društveno-političkih prilika“. Zato treba ići od što blažih ka ozbiljnijim sankcijama. Jedna preventivna mera poput upozorenja svim medijima da u vanrednim okolnostima moraju da vode računa o načinu izveštavanja mnogo više jeste nešto što bi država mogla da uradi, napominje Marinković.

On ističe da nadležno ministarstvo, kao institucija čiji je posao nadžor i praćenje sprovođenja zakona u oblasti javnog informisanja, ima široku paletu mera za otklanjanje tih nezakonitosti, od opomena pa nadalje.

Međutim, Marinković podseća na pojedine naslovnice tabloida, o kojima je Danas pisao, na kojima ne prepoznaje samo emitovanje straha među čitaoce već i širenje diskriminacije pojedinih skupina, poput penzionera ili domaćih radnika iz dijaspore.

– Ukoliko bi se tu utvrdilo i postojanje krivičnog dela diskriminacije iz člana 387 Krivičnog zakonika, krivično gonjenje bi svakako bilo opravdano, uveren je Marinković. Tada bi, dodaje, osnova bilo i za druge oblike javnopravnog reagovanja, poput preporuke ili opomene koje može da izrekne poverenica za zaštitu ravnopravnosti postupajući po pritužbi, ili upozorenja javnosti, po službenoj dužnosti.

Dosadašnje reakcije nadležnih, koje su se zaustavljale na neobavezujućim apelima za odgovornim novinarstvom, ipak izgleda ne stižu do mnogih vlasnika i urednika domaće dnevne štampe, a pokazalo se da tabloidi, ni u okolnostima opšte opasnosti, ne odustaju od senzacionalizma i trke za tiražom.

Vlast, s druge strane, kao da ne vidi ono što je evidentno, samo pogledom na naslovne strane najtiražnijih novina u Srbiji, ali i naslove tekstova velikog broja internet portala koji dopiru do značajnog broja čitalaca.

Apokaliptični, kataklizmični naslovi, zastrašujuće poruke i fotografije, koje svakako mogu da uznemire čitaoce i izazovu paniku, sveprisutne su od početka pandemije na stranama tabloida, a Danas je nedavno objavio tekst sa njihovom kraćom analizom, navodeći primere Srpskog telegrafa, Aloa, Informera, Kurira.

Marija Vučić, novinarka portala Raskrikavanje koji se bavi otkrivanjem lažnih vesti, kaže za Danas da njihova redakcija radi punom parom, te da im je i radno vreme produženo jer ne mogu da se izbore sa proverom ogromnog broja potencijalno neistinitih priča koje se objavljuju i dolaze do javnosti.

Raskrikavanje je zato od početka epidemije formiralo lajv blog o dezinformacijama o korona virusu, pod nazivom Kovid-19, koji se svakodnevno ažurira novim dokazima o lažnim informacijama u medijima i na društvenim mrežama plasiranim o tom virusu, a istovremeno je objavilo i tekst u kome se savetuje kako se odbraniti od lažnih vesti vezanih za pandemiju.

Vučić smatra da sadržaji sa društvenih mreža mogu pođednako da budu opasni kao i oni iz tabloida, te da bi nadležni trebalo da proveravaju čak i navode i saznanja pojedinaca, ukoliko je u pitanju širenje panike. Kako kaže, ljudi su skloni da poveruju svemu što pročitaju iz straha, zbunjenosti i nedostatka informacija u nesvakidašnjoj situaciji.

– U takvim okolnostima, svaka informacija ili savet od „kume sa pulmologije“ ili „naučnika iz Vuhana“ ima plodno tlo, a takvi izvori su upitni i najverovatnije ne postoje, navodi Vučić.

Ona ipak dodaje da ne misli da država treba da bude restriktivna, jer bi time mogle da budu ugrožene osnovne slobode.

– Mi imamo zakon koji definiše širenje panike, ali ja ne bih davala državi tu preterana ovlašćenja, čak ni u ovakvom trenutku. Ne treba cenzurisati društvene mreže, a što se tabloida tiče, država nikada i nije reagovala, a ovo nije prvi put, bilo je i u vreme poplava, pa najave ratova, atentata. Jer, ako bi država sebi pridodala neka šira ovlašćenja, u vanrednom stanju, to bi vrlo lako moglo da sklizne u cenzuru i niz drugih stvari koje nisu dobre, naglašava Vučić.

Iako je pojam širenja panike definisan u domaćim zakonima, i to kao krivično delo protiv javnog reda i mira, odredbe vezane za njega su prilično nejasne i ograničavajuće.

Ukoliko bi neko lažnim vestima ili tvrdnjama osujetio mere državnih organa, može da usledi kazna do tri godine zatvora. U slučaju da se to desi, pak, preko sredstava javnog informisanja, ili javnom skupu, ta osoba bi mogla da završi iza rešetaka i do pet godina.

Međutim, da bi neko odgovarao za širenje panike, moralo bi da se dokaže da je njegovo delo zaista uticalo na drugu osobu, koja je zatim, pod tim uticajem, prekršila javni red ili neku meru države tokom trajanja vanrednog stanja. Ukoliko plasirane lažne tvrdnje ne bi dovele do takvih posledica, tu ne bi bilo krivičnog dela.

Republička tužiteljka Zagorka Dolovac oglasila se tokom vanrednog stanja i kazala da je tužilaštvu stiglo posebno uputstvo za postupanje u aktuelnoj situaciji, gde je osim kršenja zdravstvenih propisa, posebna pažnja posvećena predmetima koji se tiču kršenja člana 343 Krivičnog zakonika – izazivanje panike i nereda.

Epilog je i nedavno hapšenje Beograđanina P. D. (1989), zbog sumnje da je putem Viber grupe širio lažne informacije da pumpe neće prodavati gorivo fizičkim licima, kao i da će od petka biti dozvoljen izlazak samo do prodavnice.

Jeremić: Opasnost od zloupotrebe

Da bi bilo vrlo rizično da država počne da uvodi neke ograničavajuće mere u odnosu na društvene mreže i medije, smatra i Petar Jeremić, dugogodišnji predsednik Izvršnog odbora Udruženja novinara Srbije (UNS) i nekadašnji član Saveta za štampu.

– Ukoliko država krene nekim represivnim merama na tabloide, koji se ovih dana ističu po kršenju zakona i kodeksa, to vrlo lako može da se zloupotrebi pa da se krene i na one medije koji se inače pridržavaju i zakona i moralnih i profesionalnih standarda, izričit je Jeremić, napominjući da bi i mediji i pojedinci morali da se oslone na sopstvenu odgovornost.

„Stručnjaci“ gostuju i na televizijama

Iako su se od uvođenja vanrednog stanja u Srbiji mnogi stručnjaci dokazali kao  nepouzdani, njih i dalje građani gledaju i slušaju u gostovanjima na prorežimskim televizijama, i čitaju njihove često netačne savete u tabloidima. Tako je sajt Raskrikavanje nedavno objavio analizu TV gostovanja pulmologa Branislava Nestorovića, inače člana Kriznog štaba za suzbijanje kovida 19, čiji su novinari utvrdili da je tokom samo jedne emisije izneo čak 10 netačnih, neutemeljenih i paušalnih tvrdnji.

Fake news portal, koji se takođe bavi proverom objavljenih vesti, za samo tri dana raskrinkao je čak 17 naslova iz tabloida, ali i vesti koje se šire društvenim mrežama, od lažnih lekova, saveta za prevenciju bolesti, pa do neutemeljenog zastrašivanja građana na različite načine.

Teorije zavere i „stiže nam lek“

Marija Vučić iz Raskrikavanja navodi da su najzastupljenije teme na društvenim mrežama ali i privatnim Viber i WhatsApp grupama, koje mogu brzo da postanu viralne, lažni saveti za lečenje i prevenciju infekcije, dok se tabloidi poslednjih dana uglavnom bave teorijama zavere. Bil Gejts, Amerikanci pustili koronu, prskanje iz vazduha i slično. Uz malo lažnih saveta o delotvornim preparatima, ili pak nedelotvornim, i vesti da nam stiže lek, od Rusa i Kineza, objašnjava Vučić.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi