Naslovna  |  Novinari na sudu  |  Sudska praksa  |  Sudska praksa - radni sporovi  |  Pravnosnažna presuda: Nezadovoljavajuća ocena rada zaposlenog ne može biti razlog za premeštaj na drugo radno mesto-R.R. protiv R.M.A
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Sudska praksa - radni sporovi

17. 10. 2018.

Autor: Momir Ilić Izvor: UNS

Pravnosnažna presuda: Nezadovoljavajuća ocena rada zaposlenog ne može biti razlog za premeštaj na drugo radno mesto-R.R. protiv R.M.A

Na portalu UNS onlajn (www.uns.rs) u rubrici „Novinari na sudu - sudska praksa“ objavljujemo prvostepene i pravosnažne presude po tužbama protiv novinara i medija na osnovu Zakona o javnom informisanju i medijima, Zakona o autorskim i srodnim pravima, Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o radu (tzv. štamparke, autorke, radni sporovi)… U ovoj rubrici izveštavamo o suđenjima, a obaveštavamo i o presudama, kao i o stavovima Vrhovnog, Upravnog i Ustavnog suda u vezi sa medijskim parnicama. Danas objavljujemo presudu - R.R. protiv R.M.A: Nezadovoljavajuća ocena rada zaposlenog ne može biti razlog za premeštaj na drugo radno mesto.

Nezakonit aneks ugovora o radu

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu od 16. 3. 2016. godine poništen je nezakonit aneks br. 11 ugovora o radu koji je 27. 10. 2014. godine zaključen između tuženog R.M.A. sa sedištem u Beogradu i tužioca R.R. iz Beograda.

Protiv navedene presude žalbu je blagovremeno uložio tuženi, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je prvostepenu presudu.

Ponuda poslodavca

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u postupku pred prvostepenim sudom, tužilac je kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme ugovorom o radu od 1. 9. 2006. godine, na poslovima šefa deska, uz utvrđenu zaradu u mesečnom bruto iznosu od 73.421,14 dinara, a aneksom 9 koji se primenjivao od 1. 7. 2013. godine, tužiocu je za radno mesto novinar u redakciji utvrđena zarada u mesečnom bruto iznosu od 78.316,69 dinara.

Tuženi je tužiocu 27. 10. 2014. godine, dostavio ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu, u kojoj je navedeno da se ista dostavlja u skladu sa članom 171 stav 1 tačka 1 i 5 Zakona o radu i Pravilnika o radu, pod uslovima da mesečna neto zarada iznosi 30.000 dinara, odnosno bruto iznosu 41.192,30 dinara. U ponudi je navedeno da je izvršena analiza poslovanja po organizacionim jedinicama, te da je utvrđeno da je u cilju bolje organizacije  i efikasnijeg izvršenja poslova u redakciji, potrebno izvršiti određene kadrovske promene, odnosno razmeštaj i raspoređivanje zaposlenih zavisno od njihove sposobnosti i otklanjanja uzroka zastoja u radu; da je analizom rada tužioca od strane glavnog urednika i odgovornog urednika predloženo da se tužiocu ponudi obavljanje poslova saradnika u redakciji; da je u prethodnom periodu vršeno ocenjivanje i analiza rada tužioca, čiji je ishod bio nezadovoljavajući za radno mesto na kome tužilac radi, zbog čega je predložena promena čiji je smisao da se tužiocu omogući da radi u skladu sa interesima poslodavca. Istom ponudom tužiocu je ostavljen rok od osam dana za izjašnjenje, uz upozorenje na mogućnost prestanka radnog odnosa ukoliko odbije ponudu. Između tužioca  i tuženog je zaključen aneks br. 11 ugovora o radu sa početkom primene 27.10 2014. godine, kojim je utvđen nov naziv i opis poslova tužioca i zarada u mesečnom  bruto iznosu od 41.192,30 dinara.

Zaključak prvostepenog suda

Kod iznetog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da postupak ponude i zaključenja aneksa br. 11 ugovora o radu od 27. 10.2014. nije sproveden zakonito, najpre iz razloga što tuženi u ponudi nije detaljno obrazložio i naveo konkretne razloge zbog kojih se  zaposlenom nudi  izmena osnovnog ugovora o radu, posebno imajući u vidu da radno mesto tužioca-novinar u redakciji nije ukinuto izmenama pravilnika tuženog, niti je smanjen broj izvršilaca, a osim toga i iz razloga što nezadovoljavajuća ocena tužioca od strane poslodavca ne može biti razlog za premeštaj tužioca na drugo radno mesto, već eventualno može biti razlog za otkaz ugovora o radu.

Stav drugostepenog suda

Po nalaženju Apelacionog suda u Beogradu, prvostepeni sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenio materijalno pravo.

Naime, odredbom člana 171 stav 1 tačka1 Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br 24/05,61/05,54/09, 32/13 i 75/14), propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovornih uslova rada radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potrebe procesa i organizacije rada. Članom 172 stav 1 istog zakona, propisano je da je uz aneks ugovora o radu, poslodavac dužan da zaposlenom dostavi pismeno obaveštenja koje sadrži: razloge za ponuđeni aneks ugovora, rok u kome zaposleni treba da se izjasni koji je ne može biti kraći od osam radnih dana i pravne posledice koje mogu da nastanu nepotpisivanjem aneksa ugovora.

Pravilna primena navedenih zakonskih odredaba podrazumeva da poslodavac može zaposlenom ponuditi izmenu ugovorenih uslova rada, ali ova mogućnost ne predstavlja ovlašćenje poslodavca da ugovorene uslove rada menja  po svojoj slobodnoj volji, već moraju postojati promenjene okolnosti u odnosu na momenat zaključenja ugovora o radu, koje se tiču organizacije rada, a koje opravdavaju izmenu tog ugovora. Upravo iz ovih razloga zakonodavac članom 172 stav 1 Zakona o radu, obavezuje poslodavca da svoju ponudu zaključena aneksa ugovora o radu obrazloži, odnosno da pismeno navede konkretne i određene razloge za izmenu zaključenog ugovora, jer zaposleni mora da zna pravi i konkretan razlog zbog čega se premešta na druge poslove, čime bi mu se omogućilo i da eventualno iznese svoje predloge, odnosno da se izjasno na razloge koje ističe poslodavac.

Uopšteni i nedovoljni razlozi za premeštaj

U konkretnom slučaju, tuženi je u ponudi za zaključenje aneksa ugovora o radu naveo kao razlog: da je u cilju bolje organizacije i efikasnijeg izvršenja poslova u redakciji i otklanjanje zastoja u radu, potrebno izvršiti određene kadrovske promene i raspoređivanje zaposlenih, zavisno od njihove sposobnosti. Ovakvi razlozi u ponudi, po nalaženju ovog suda (Apelacionog suda u Beogradu) su uopšteni i nedovoljni, jer na osnovu ovakvih određenja, zaposleni  ne može imati saznanje zbog čega bi  njegov premeštaj na drugo mesto (konkretno premeštaj sa radnog mesta novinara na radno mesto saradnika) doprineo efikasnijem izvršenju poslova i otklanjanju  zastoja u radu poslodavca, odnosno zbog čega je njegov premeštaj nužan zbog potreba procesa i organizacije rada.

Pored toga, kako to pravilno nalazi prvostepeni sud, nije dovoljno navesti u ponudi da se premeštaj zaposlenog vrši radi otklanjanju uzroka zastoja u radu, a da se pri tom ne navede u čemu se taj zastoj sastojao, kada je do njega došlo i na koji način i kojim konkretnim radnjama je tužilac doprineo zastoju u radu poslodavca. Navod  u ponudi za zaključenje aneksa, da je u prethodnom periodu vršeno ocenjivanje i analiza rada tužioca čiji je ishod bio nezadovoljavajući, takođe se ne može smatrati jasnim i konkretnim razlogom koji ukazuje da je, zbog potrebe procesa i organizacije rada, opravdan premeštaj tužioca na drugi posao, jer  u ponudi nije jasno navedeno da li je do potrebe premeštaja zaposlenog došlo  zbog dovođenja u pitanje sposobnosti tužioca da obavlja poslove koje je ranije obavljao  i zbog čega poslodavac smatra da će zaposleni imati dovoljno sposobnosti za obavljanje novih poslova. Naime, nezadovoljavajuća ocena rada zaposlenog, ne znači automatski i ispunjenost uslova za premeštaj tužioca u smislu člana 171 stav 1 tačka 1 Zakona o radu, pri čemu se mora imati u vidu i činjenica da nije navedeno za koji period je vršeno ocenjivanje, niti da li je rad zaposlenog ocenjen u propisanom postupku po obimu i kvalitetu, da li je loša ocena rezultat nedovoljnog rada i zalaganja tužioca ili odsustva potrebnog znanja, a zatim i da li su tužiocu date instrukcije i ostavljen rok za poboljšanje, što je sve potrebno, budući da i subjektivni razlozi za premeštaj tužioca moraju biti konkretizovani.

(Iz presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2081/16 od 18. 1. 2018. godine) 

 

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi