Naslovna  |  Novinari na sudu  |  Sudska praksa  |  Sudska praksa i stavovi Vrhovnog suda  |  Da bi bila krivično delo verbalna pretnja mora biti nedvosmislena
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Sudska praksa i stavovi Vrhovnog suda

19. 12. 2017.

Izvor: UNS

Da bi bila krivično delo verbalna pretnja mora biti nedvosmislena

Na portalu UNS onlajn (www.uns.rs) u rubrici „Novinari na sudu - sudska praksa“ objavljujemo prvostepene i pravosnažne presude po tužbama protiv novinara i medija na osnovu Zakona o javnom informisanju i medijima, Zakona o autorskim i srodnim pravima, Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o radu (tzv. štamparke, autorke, radni sporovi)… U ovoj rubrici izveštavamo o suđenjima, a obaveštavamo i o presudama, kao i o stavovima Vrhovnog, Upravnog i Ustavnog suda u vezi sa medijskim parnicama. Danas objavljujemo presudu - Da bi bila krivično delo verbalna pretnja mora biti nedvosmislena.

Zbog krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti iz člana 138 stav 1, B.M, koji obavlja posao od značaja iz oblasti javnog informisanja, tužio je pred Višim sudom u Beogradu R. D, N. P. i M. N. za ugrožavanje sigurnosti i pretnje da će napasti njegov život i telo.

Povod za tužbu je da su „u periodu od 28.08.2012. godine do kraja septembra meseca 2012. godine, u Nišu, Beogradu i Kragujevcu, u stanju uračunljivosti, svesni svojih dela i da su ona zabranjena, pri čemu su hteli njihovo izvršenje, na internet sajtu www.p... .com u okviru foruma pod nazivom „B.M., lik i delo“ u delu „D.“, ugrozili sigurnost oštećenog B.M. kao lica koje obavlja posao od značaja iz oblasti javnog informisanja u vezi sa poslom koji radi povodom filma „P. P.“ koji se bavi stradanjem francuskog navijača B.T. i sudskog postupka povodom istog, pretnjama da će napasti život i telo oštećenog, na taj način što je okrivljeni R.D. pod korisničkim imenom „S.“ dana 28.08.2012. godine u 17,42 časova postavio preteću poruku „Ljudi se potuku! Treba mu j. sortu balavu i smrdljivu! (znam, znam, ganglije …)“, okrivljeni M.N. pod korisničkim imenom „D.“ dana 30.08.2012. godine u 19,28 časova postavio preteću poruku „Kakav šljam. Dobijem poriv da mu se šipkama objasne neke stvari po rošavom licu. Strašno. Sadista“ i okrivljeni N.P. pod korisničkim imenom „N.“ dana 29.08.2012. godine u 16,45 časova postavio preteću poruku „Takođe, voleo bih da ovom otvaraču očiju neko zatvori jedno ili oba oka na cirka nekoliko dana“, a koje poruke su kod oštećenog izazvale osećanje ugroženosti i straha za život.“

Presudom Višeg suda u Beogradu KPo3 br.37/14 od 24.03.2015. godine, okrivljeni R.D., N.P. i M.N. oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koja dela su im primenom odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečene uslovne osude, tako što su okrivljenima utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i istovremeno određeno da se utvrđene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 3 godine po pravnosnažnosti presude ne izvrše novo krivično delo.

Istom presudom, na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećeni B.M. upućen je na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva, a na osnovu člana 264. ZKP, okrivljeni R.D., N.P. i M.N. obavezani su da na ime troškova krivičnog postupka – sudskog paušala plate iznose od po 10.000,00 dinara svaki, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, te na plaćanje troškova oštećenog na ime angažovanja punomoćnika po advokatskoj tarifi, o čemu će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1Po3 br.14/15 od 09.09.2015. godine, uvažavanjem žalbi branioca okrivljenih R.D. i N.P, advokata O.R. i branioca okrivljenog M.N, advokata D.L, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu KPo3 br.37/14 od 24.03.2015. godine u pogledu odluke o pravnoj kvalifikaciji i krivičnim sankcijama, tako što je Apelacioni sud u Beogradu radnje okrivljenih R.D, N.P. i M.N. opisane u izreci prvostepene presude, zbog kojih su oglašeni krivim, pravno kvalifikovao kao krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, za koje delo je okrivljenima izrekao uslovne osude, tako što je okrivljenima R.D. i N.P. utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 meseci, a okrivljenom M.N. kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca, nakon čega je odredio da se utvrđene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrše novo krivično delo, dok su u preostalom delu žalbe branioca okrivljenih odbijene kao neosnovane i u nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenih R.D., N.P. i M.N. – advokat O.R., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, i to konkretno zbog povreda odredaba člana 25. i 138. stav 1. KZ i povrede člana 395. ZKP, s tim što iz obrazloženja zahteva proizilazi da je podnet zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i preinači pobijane presude tako što će okrivljene osloboditi od optužbe.

Presudom Vrhovnog kasacionog suda od 20.1.2016. godine usvojen je zahtev za zaštitu zakonitosti, a optuženi su oslobođeni optužbi.

Pravni stav Vrhovnog kasacionog suda:

Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih ističe da je pravnosnažnom presudom u pogledu krivičnog dela koji je predmet optužbe primenjen zakon koji se nije mogao primeniti, odnosno da je pogrešno primenjena odredba člana 138. stav 1. KZ, to jest da radnje okrivljenih nisu krivično delo u pitanju.

Ovo stoga što u opisu radnji izvršenja krivičnog dela u izreci pravnosnažne presude (kao i u optužnom aktu) nedostaje bitan element krivičnog dela iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika – pretnja okrivljenih da će napasti na život i telo oštećenog ili njemu bliskog lica.

Odredbom člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, propisano je da krivično delo ugrožavanja sigurnosti čini onaj ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica. Pri tome, mora se raditi o ozbiljnoj pretnji, jer je ona krivično-pravno relevantna samo kada je ozbiljna i mora se odnositi na napad na život ili telo oštećenog lica.

Pored toga, pretnja kao izjava (verbalna pretnja) kojom se najavljuje napad na život ili telo oštećenog lica mora biti jasna i nedvosmislena u smislu da će izvršilac dela zaista i napasti na život ili telo oštećenog lica, bez obzira da li on to i namerava učiniti.

U konkretnom slučaju, u izreci pravnosnažne presude utvrđeno je da su okrivljeni na internet sajtu www.p... .com u okviru foruma „B.M., lik i delo“ u delu „D.“, napisali sledeće: okrivljeni R.D. „Ljudi se potuku! Treba mu j. sortu balavu i smrdljivu!“, okrivljeni M.N. „Kakav šljam. Dobijem poriv da mu se šipkama objasne neke stvari po rošavom licu. Strašno. Sadista.“, a okrivljeni N.P. „Takođe, voleo bi da ovom otvaraču očiju neko zatvori jedno ili oba oka na cirka nekoliko dana“.

Dakle, izrekom pravnosnažne presude utvrđeno je šta okrivljeni R.D. misli da bi oštećenom trebalo učiniti, kakav poriv okrivljeni M.N. ima u odnosu na oštećenog i šta bi okrivljeni N.P. voleo da neko učini oštećenom, u smislu ugrožavanja njegovog telesnog integriteta, no ne sadrži jasnu i nedvosmislenu pretnju da će upravo ova lica (okrivljeni) napasti na život i telo oštećenog, a što je bitno obeležje krivičnog dela iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika.

Pretnja kojom okrivljeni najavljuju i stavljaju u izgled oštećenom da će ga napasti ili ugroziti njegov život ili telo nije sadržana u izreci pravnosnažne presude, već izreka presude sadrži samo želje okrivljenih da se oštećenom desi neko zlo u smislu ugrožavanja njegovog telesnog integriteta, ali ne i izjavu da će okrivljeni oštećenom takvo zlo i naneti.

Kako, dakle, u izreci pravnosnažne presude (i u optužnom aktu) nedostaje bitan element krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, a to je konkretna pretnja okrivljenih da će napasti na život i telo oštećenog, to je po oceni ovoga suda u konkretnom slučaju na delo koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti, i to odredba člana 138. stav 1. KZ, a na koji način je učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 25. i 138. stav 1. KZ, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom delu za koje su okrivljeni optuženi i pravnosnažnom presudom osuđeni.

(Iz obrazloženja Presude Vrhovnog kasacionog suda, Kzz 1203/2015, od 20.1.2016.)

 

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi