Knjige članova
18. 07. 2025.
Hadži Đuro Si. Kuljanin objavio treće izdanje knjige „Gospojinska crkva u Čelebićima“
Novinar, publicista i član Udruženja novinara Srbije (UNS) Hadži Đuro Si. Kuljanin objavio je treće izdanje istorijskog romana „Gospojinska crkva u Čelebićima“. Delo sadrži istorijske činjenice i istinite priče sa područja Konjica na severu Hercegovine.
Glavni junak u romanu je Marko Manigoda koji u Čelebiću, za vreme osmanlijske vladavine, podiže prvu crkvu na tom prostoru. Ovaj potez od Turaka nije prošao nekažnjeno.
„Tragika glavnog junaka romana je ujedno i personifikacija tragike jednog srpskog naroda na sjeveru Hercegovine. To se obistinilo potonjim ratnim povodnjem u Bosni i Hercegovini kada u tom gradu na Neretvi gotovo da više Srba i nema“, piše u knjizi.
Profesor Mile Rajčević naveo je da je ovaj roman knjiga protiv zaborava.
„Zato će ga rado čitati svako koga uspomene vežu za njegov zavičaj – za slike koje nikada ne blijede“, mišljenja je Rajčević.
On je naglasio da je autor, “vođen ljubavlju prema svome zavičaju“, pristupio pisanju romana sa željom da se sačuva i ostavi pisani trag o selu Čelebići i njegovim meštanima.
„Autor je čitaocima slikovito pružio podatke o selu Čelebić, kao uzorku dešavanja u Hercegovini, o autohtonom stanovništvu konjičkog kraja i njegovom trajanju kroz istoriju, vremenskim naseljavanjima i raseljavanjima, neprestanim ratovanjima za tuđe interese i o etničkim čišćenjima“, rekao je Rajčević.
U romanu se, kaže on, rekonstruiše i istorijsko-etnološki analizira Hercegovina, od vremena srpskih seoba do građanskog rata devedesetih godina 20. veka.
Profesor i književni kritičar Dušan Duja Đaković ukazao je na sličnost između Kuljaninovog publicističkog rada i književnog stvaralaštva Ive Andrića.
„Đuro Si. Kuljanin misli i stvara Andrićevski. Teme, način pisanja i izričaja saobraženi su u vremenu i mentalitetu, analogno, oba tumače ljudske sudbe kroz nekoliko vjekova, glavni junaci su metaforine, personificirane ličnosti – Andrićeva ćuprija na Drini i Đurina Gospojinska crkva. Oni simbolizuju neuhvatljivu duhovnu i fizičku ljepotu, nevidljivu opstojanost i kratkotrajnost ljudskog postojanja“, objasnio je on.
Đurini zapisi o ljudima, običajima, pojavama, dobru, zlu, istakao je Đaković, puni su ljudskih zagonetki, mudri, domišljati, tanani i čulni.
Publicista Zlatko Tarle istakao je da ovim romanom autor poredio dva vremena – prošlo i sadašnje.
„Roman je parabola koja spaja i poredi dva vremena između kojih je vijek i u kome se mnogo toga dogodilo, ali su ljudi na samo sebi svojstven način – ostali isti“, rekao je on.
Poredeći dva vremena, onog tada i ovog sada, zaključio je Tarle, u romanu se ističe opstojnost, žilavost i požrtvovanost jedne manjine kojoj armaturu daje njena vera, odnosno – njena Crkva.
Dodao je da je delo poučna priča iz koje treba izvlačiti zaključke za svakodnevni život.
Kuljanin je rođen u selu Zagorica kod Konjice. Školovao se u Konjicu, Sarajevu i Beogradu.
Glavni i odgovorni urednik je „Pravog odgovora“, prvog časopisa na području bivše Jugoslavije za izbegla, raseljena i prognana lica.
Kuljanin je objavio nekoliko knjiga o konjičkom karju među kojima su „Vječna počivališta – Srpska groblja na području Konjica“ i „Srpki prezimenoslov“. Objavio je i knjigu istorijsko-demografske građe „Od Kulina bana do naših dana“, zavičajnu monografiju „Ukradeni zavičaj“ i troknjižje „Zavičajnost u riječima“, „Zavičajnost u uzrazima“, „Zavičajnost u pjesmama“.
Godine 2021. objavio je knjigu za potrebe Komesarijata za izbeglice i migracije Republike Srbije „Kolektivni centri u Republici Srbiji, za izbegla, prognana i interno raseljena lica“.
Kuljanin se bavi i karikaturom, a objavljivao je u „Politici“, „Javnosti“, „Glasu javnosti“ i „Pravom odgovoru“.
Osim UNS-a, član je Udruženja književnika Srbije. Živi i radi u Beogradu.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.