Naslovna  |  Aktuelno  |  Feljton o Studiju B  |  "B" kao Beograd
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Feljton o Studiju B

01. 04. 2023.

Autor: Branislava Milunov Izvor: Branislava Milunov/Danas

"B" kao Beograd

Za vreme trogodišnjeg boravka u Njujorku, kada je radio kao dopisnik Borbe iz SAD, slušao je razne programe i koristio ih kao izvor informacija za svoj posao izveštača. A radio-stanica u to vreme bilo je raznih: samo sa političkim vestima, sa informacijama o saobraćaju i meteorološkim izveštajima, sa zabavnim sadržajem ili od svačega po malo. Neke stanice emitovale su određenu vrstu muzike, pop, klasičnu, džez…

Šta bi Beogradu moglo da se ponudi? Možda je bolje pitanje šta Beogradu nedostaje? Šta bi on voleo da čuje ujutro kada se budi i sprema za posao? Da li bi neka američka shema mogla ovde da se primeni? Zašto mi ne bismo mogli da budemo ta avangarda u Beogradu?

Da, odgovor je bio da!

Oduševljen, Slobodan Glumac dao mu je „odrešene ruke“. I tako su početkom novembra počele pripreme.

Prvi zadatak bio je da sa Borjanom Kostićem, koji je dobio ulogu prvog tehničkog šefa i muzičkog urednika, obiđe nekoliko poznatih radio-stanica u Evropi. Ali kako im se predstaviti u svetu, novi radio treba nekako da se zove.

„Zvaće se STUDIO B“, odlučila su njih dvojica.

Studio je nešto što je neutralno, a „B“ podseća na Beograd, na Borbu, ali je „B“ moglo da stoji i samo za sebe. Prema svedočenju Dragana Markovića, namerno nisu hteli da „B“ predstavlja nešto konkretno jer je za neke potrebe „B“ moglo da znači Borba, kao ime osnivača i mesta emitovanja programa; za druge potrebe „B“ je bilo Beograd jer je Studio B gradska radio-stanica dok je za sve one koji nisu bili ni za Borbu, ni za Beograd, bilo dovoljno i samo „B“. To je bila njihova taktika.

Obilazak u to vreme najpopularnijih radio-stanica u Evropi poput Radio Luksemburga, BBC-ja i Francuskog radija u Parizu potvrdio je kakav radio žele u Beogradu: drukčiji od svih postojećih u zemlji, slobodan, otvoren, angažovan, posvećen gradu i interesima građana. Dragan Marković je takav koncept programa definisao kao „nešto što može da se hvata u letu, sluša u kolima, u pokretu, na ulici, svuda je prisutan i pokriva sve slojeve društva“.

Nakon što se vratio sa puta, sa velikim entuzijazmom krenuo je da organizuje posao. Ispostavilo se da Radio Avala nije imala dobro „oružje“ za rad jedne ozbiljne radio-stanice. Oprema koju su otkupili bila im je predstavljena kao poslednja reč tehnike, ali je zapravo bila vrlo skromna i zastarela pa su morali da dokupe određene tehničke uređaje. U Borči je zakupljeno zemljište i uz pomoć Savezne uprave za radio-veze i preduzeća Minel, tu je podignut mali objekat i antenski stub visine 112 m.

Pored svih poslova oko nabavljanja opreme, tehnike, pronalaženja novinara i voditelja morala je da se dobije bitka i sa administracijom. Trebalo je pribaviti dozvole i papirne i usmene od uticajnih osoba čiji je glas u određenim republičkim i gradskim odborima trebalo da preokrene rezultat i porazi radio-tvrđavu u Hilandarskoj. Jedan od prvih urednika Studija B, Branko Čupković, rekao je da je najteže bilo doći do podrške republičkih političkih organizacija, pre svih Partije i Socijalističkog saveza. „U glasanju da li da mu se dozvoli prodor u etar, Studio B je uvek gubio po pravilu sa petnaest, šesnaest prema nula. Niko nije bio lud da glasa za novu radio-stanicu, pa da ga proglase blesavim! Tadašnji članovi komisije CK i Republičke konferencije, bili su uglavnom pod uticajem zvaničnog beogradskog radija, tako da je novo radio-difuzno pile moglo samo da kljuca, kako se to kaže, u gvozdene vile, što se daleko ne čuje, jedva do drugog, trećeg komšije. Zanimljivo je da su u odborima i komisijama za odobrenja sedeli i uticajni ljudi, ili bar bili blizu njih, koji su bili stalno zaposleni u Radio Beogradu“, govorio je Čupković.

Radilo se, dakle, na više frontova istovremeno, sa entuzijazmom, bez opterećenja, predrasuda i standarda koji bi propisivali kako i koliko treba da se radi. Na osmom spratu Borbe, jedan deo stana novinara Blagoja Lazića, dopisnika iz Londona, dobijao je obrise radio-stanice. Kada je počeo program 1. aprila, nastala je anegdota: „čuje se daleko ovaj Studio B, čak i u stanu Blagoja Lazića“. A delio ih je samo zid. Kasnije se Studio B proširio na ceo stan.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi