Naslovna  |  Aktuelno  |  UNS vesti  |  Između dva svetska rata u Vojvodini izlazilo 517 listova na jezicima nacionalnih manjina
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

UNS vesti

02. 12. 2022.

Autor: Predrag Rava Izvor: UNS

Između dva svetska rata u Vojvodini izlazilo 517 listova na jezicima nacionalnih manjina

Javnost nije dovoljno upoznata sa bogatom istorijom novinarstva i velikim imenima kojima možemo da se dičimo, rečeno je na tribini o istoriji novinarstva u Vojvodini između dva svetska rata, koju je juče u Novom Sadu organizovalo Udruženja novinara Srbije – Društvo novinara Vojvodine (UNS-DNV).

Kako je izgledala medijska scena u Vojvodini između dva svetska rata govorili su profesori Filozofskog fakulteta u Novom Sadu dr Vladimir Barović i dr Slobodan Bjelica i profesor Učiteljskog fakulteta na mađarskom nastavnom jeziku u Subotici dr Ferenc Nemet.

Iako su nakon Velikog rata primat preuzeli prestonički listovi Politika, Vreme, Pravda i u Novom  Sadu, Subotici, Zrenjaninu, Sremskoj Mitrovici i drugim većim mestima, razvijala se dnevna štampa, formirala su se novinarska udruženja i nastali su prvi tabloidi koji su pisali o brojnim aferama iz tog vremena, rekao je profesor Barović.

 

,,Novinari su imali potrebu da se udružuju kako bi poboljšali svoj društveno-ekonomski položaj, pa je ugledni novinar, pesnik, društveni radnik i književni kritičar grkokatolički prota Jovan Hranilović kao novinar i urednik smatrao da je neophodno okupiti i ujediniti novosadske novinare oko ideje zajedničkog organizovanja, što je, pokazaće se, bio veoma težak i nezahvalan posao. Za potpredsednika sekcije imenovan je poznati i ugledni nemački novinar Vilhelm Erenval Dorotka urednik „Deutsches Volksblatt-a“, a za sekretara je izabran Kamenko Subotić urednik i novinar „Dunava“, dodao je prof. Barović.

U prvoj godini rada Novosadske sekcije propisane obaveze plaćala su 43 člana, a među njima je bilo samo 19 profesionalnih novinara koji su bili zaposleni u redakcijama. Prema Barovićevim rečima položaj novinara nije bio zavidan. Nisu imali socijalno i zdravstveno osiguranje, a plate su im bile male.

Zato je 24. februara 1922. godine organizovana novinarska humanitarna zabava u velikoj dvorani hotela „Sloboda“. Igran je balet, parketne igre, ugledni umetnici su pevali i recitovali, a zabava je ocenjena kao veoma uspešna.

On je dodao da u to vreme u štampi nije bilo političke korektnosti, u današnjem smislu te reči. Grube uvrede nisu bile retkost, ali i bitno je istaći da je Novosadska sekcija brinula o etičkim standardima, te je izdala saopštenje u kom se navodi da njen član ne može biti onaj novinar koji pominje i vređa nečiju porodicu ili lično vređa drugog novinara.

Profesor Bjelica u svojim istraživanjima štampu koristi kao istorijiski izvor  i napominje da Novosađani imaju sreće što Matica srpska čuva sve pomenute primerke štampe.

,,Zenit novinarstva u Vojvodini bio je dvadesetih godina prošlog veka, iako je beogradska štampa bila konkurentnija posebno što nije više bilo granice sa Vojvodinom”, pojašnjava Bjelica. Interesantna je, sa današnje tačke gledišta, činjenica koju je on izneo, da su se listovi uglavnom izdržavali od pretplate. Bjelica je pomenuo i knjigu Dušana Popova ,,Srpska štampa u Vojvodini”, koja je obavezna literatura za istraživače novinarstva u međuratnom periodu.

Profesor Nemet predstavio je medije nacionalnih manjina u međuratnom periodu. On je napomenuo da je posebna determinanta bio rat, odnosno, novi društveni položaj i status Mađara posle 1918. godine.

,,Međuratni period je period velike svetske privredne krize. Oskudevalo se u mnogim stvarima. Nije bilo lako doći ni do papira za štampu, pa je i to bio jedan od razloga zbog kojeg su mnogi listovi postajali tabloidni, trudeći se da uz senzacionalističe naslove, održe tiraž”, rekao je Nemet i dodao  da je svakako neverovatan podatak da je u to vreme izlazilo čak 517 listova na jezicima nacionalnih manjina, od toga čak 200 na mađarskom jeziku.

Snimani su  i filmski žurnali koji su bili slični današnjim dokumentarnim televizijskim prilozima. Proizveden je, u teškim uslovima, veliki broj takvih dokumentaraca, a posebno mesto u toj produkciji ima Ernest Bošnjak čiji rad bi, kako je rečeno, morao više da se istraži. 

Radionica je sufinansirana od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi