Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Uznemiravanje javnosti
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

16. 03. 2021.

Autor: Ljiljana Smajlović Izvor: Nedeljnik

Uznemiravanje javnosti

Dostojanstvo Ajlana Kurdija i Azmira Ahspahića

Pomalo sam zatečena furioznom reakcijom kolega na to što su brojne televizijske stanice u subotu veče prikazale slike leševa žrtava srpskih mafijaških obračuna. Čini mi se da su malo požurili sa zaključkom kako su mediji bili dužni da zaštite javnost od „Vučićeve ludosti". 

Za mene je potpuna novost da su televizije prenošenjem tih fotografija prekršile zakon. Naravno da se slažem da su fotografije uznemirujuće, i naravno da znam da u Kodeksu novinara Srbije piše kako je „novinaru zabranjeno da koristi neprimerene, uznemirujuće, pornografske i druge sadržaje koji mogu imati štetan uticaj na decu“. ZATO OČEKUJEM DA SE LjUTITA JAVNOST obrati i Komisiji za žalbe Saveta za štampu, čiji sam član. Radoznala sam da čujem argumentaciju da je objavljivanjem ovih snimaka prekršen Kodeks novinara Srbije, jer mi se čini da je branjiva i teza o postojanju javnog interesa da se obelodani brutalnost pripadnika grupe koji su jezive snimke pomoću enkripcije delili „kolegama“ i partnerkama. 

U tom sam telu ionako navikla da budem u manjini. „Blic“ je 2013. na naslovnoj strani objavio fotografiju mrtvog maloletnog dečaka koji se, prema autopsiji, posle pada na pločnik „udavio u uličnoj bari“. Na naslovnici se videlo izubijano lice sedamnaestogodišnjaka koji je pao na pločnik tek nakon što su ga izudarali vršnjaci. Dok su moje kolege smatrale da je „Blic“ hteo da „profitira na mrtvom detetu" i poveća tiraž, ja sam imala razumevanja za argument urednika koji je naveo da je detetov otac redakciji dostavio fotografiju sa autopsije ne bi li tužioca naterao na zaključak da se dečak ne bi „udavio u bari“ da prethodno nije prebijen. Dve godine kasnije, sud je tako i presudio. Što bi se, žarko se nadam, gotovo sigurno desilo i da „Blic“ nije „uznemirio“ javnost. 

UREDNICI ŠIROM SVETA DNEVNO SE BORE sa sličnim nedoumicama, i bez iznimke se pozivaju na svoje tumačenje „javnog interesa", a kako opada poverenje u medije, javnost sve otvorenije sumnja u njihovu iskrenost i dobre namere. U retkim slučajevima ipak nastane konsenzus. Može li biti ikakve dileme da je sa stanovišta javnog interesa bilo opravdano što su američke televizije letos hiljadu puta prikazale duboko uznemirujući video policijskog ubistva Džordža Flojda? Umirući čovek stenjao je da ne može da diše, ali policajac nije pomerao koleno kojim je iz sve snage nalegao na njegov vrat. Taj video Amerikanci su gledali u društvu sa decom kojoj su morali da objašnjavaju kako je tako surova smrt moguća u prisustvu vlasti u „najboljoj zemlji na svetu“, kakvom prosečni Amerikanac vidi svoju domovinu. Je li video kriv što su izbili građanski nemiri u kojim su spaljena čitava naselja, uništene hiljade malih radnji i izgubljeni životi civila? Ili je rasizam kriv? Većina Amerike rekla je ovo drugo. 

Toliko o tvrdnji da se „takve stvari u pristojnim državama ne dešavaju“. 

Kad sam 2015. uređivala „Politiku“, to je bio jedini dnevni list u Srbiji koji je na naslovnu stranu stavio čuvenu fotografiju trogodišnjeg sirijskog izbeglice čije je mrtvo telo more izbacilo na plažu popularnog letovališta u Bodrumu. Bila je to strašna slika, kao što je strašna bila i sudbina malog Kurda iz Kobanea. Odluku da objavimo tu duboko uznemirujuću fotografiju morala sam da branim, prvo od čitalaca koji su protestovali što ih je omiljeni porodični list suočio sa brutalnošću koja će ih i u snovima progoniti, a zatim i od onih koji su smatrali da smo iz voajerskih pobuda povredili „dostojanstvo deteta". Je li novinarstvo tu da uznemirava savest, ili da čuva miran san? Pomoglo je kad se pokazalo da su i najugledniji svetski listovi malog Ajlana Kurdija smestili gde i „Politika“, na prvu stranu. A mnogo bolje od mene branila se američka koleginica: „oni koji vele da sam povredila dostojanstvo sirijskog dečaka neka se obaveste šta se dešava u Siriji. I neka provere značenje reči dostojanstvo." NA „PRAVO JAVNOSTIDA ZNA“ POZIVALI su se i američki urednici koji su objavili užasne prizore seksualnog ponižavanja i mučenja iračkih zarobljenika u zatvoru Abu Graib. Nisu ustuknuli ni kada su usledili osvetnički napadi na američke trupe na terenu. Čak je i ministar vojni Donald Ramsfeld priznao: „Rečima se to ne može dočarati." Slika nekad zaista vredi više nego hiljadu reči. 

Skoro toliko sam ih upotrebila, a tek moram da podsetim na najgore prizore koje sam u životu videla: egzekuciju onih šest prestravljenih i izubijanih Srebreničana u režiji „Škorpiona", sa video-snimka Nataše Kandić. Scene iz partizanskih filmova, u kojim Nemci streljaju srpske seljake prislanjajući ih uz tarabe, deluju bezmalo vojnički i civilizovano u poređenju sa onim što je u leto 2005. prikazao javni servis. A kad Azmir Ahspahić pristupi dva koraka da i sam bude ubijen, on, a ne njegov srpski dželat, podseća Srbe na „zaklani narod“ koji se isto tako bezglasno strovaljivao u ustaške jame 1941. godine. 

Nekad je uznemiravanje javnosti najveći mogući javni interes.  

Jesmo li mi tu da građanima čuvamo miran san? 

Ljiljana Smajlović

Komentari (4)

ostavi komentar
uto

23.03.

2021.

Mali Budo [neregistrovani] u 15:08

Re:

Moja uvažena urednica iz "Poitike" u svom komentaru/kolumni na visokom žurnalističkom nivou je replicirala na graju stvorenu zbog "Uznemiravanja javnosti" u tkz, direktnom tv prenossu.Sve je objasnima ključnim rečima:"Jesmo li tu da građanima čuvamo miran san"? Apsolutno se slažem da novinari ne smeju biti ničije dadilje, a još manje berači praziluka i sličnih mirođija.

Odgovori
čet

18.03.

2021.

Zale [neregistrovani] u 18:39

!

Ne objavljujete komentare koji vam ne odgovaraju! Zašto? A nema uvreda niti bilo kakvih etičlki nedozvoljenih kvalifikacija. I to ni na ovaj niti na neke druge tekstove (o REM, na primer).
Ako ovo objavite, red je da istovremeno objavite i ono što prethodno njiste objavili. To bi bilo profesionalno.
Isti ste kao informer, kurir i srpski telegraf... - jedan od vučićevih partijskih elektronskih medija

Odgovori
uto

16.03.

2021.

Zale [neregistrovani] u 20:13

Žalba

Mogla bi i autorska ovog teksta da se obrati žalbom toj Komisiji čiji je član, na šta ima pravo, pa da sama, tako, proveri svoj stav, a ne da čeka "ljutitu javnost".

Odgovori
uto

16.03.

2021.

anonymous [neregistrovani] u 12:41

niti smrdi niti miriše

Komentar u naslovu

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi