Naslovna  |  Aktuelno  |  DNKiM  |  Mediji: Pritisci, finansiranje, napadi, autocenzura. Sve manje onih koji žele da studiraju novinarstvo
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

DNKiM

14. 11. 2017.

Izvor: Kossev

Mediji: Pritisci, finansiranje, napadi, autocenzura. Sve manje onih koji žele da studiraju novinarstvo

Da li postoji istraživačko novinarstvo na KiM-u i u centralnoj Srbiji? Da li je opasnost biti novinar ili i misliti drugačije i postavljati pitanja? Šta je uzrok novinarske autocenzure? - samo su neka od pitanja na koja su večeras odgovarali - urednica platforme Crno-beli svet Sanja Sovrlić, profesorica sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Jelena Kleut i predsednik Društva novinara Kosova i Metohije, Budimir Ničić.

U jednočasovnoj debati u Mitrovičkom društvenom klubu govorilo se i o problemima medija, pritiscima i budućnosti novinarske profesije.

Za istraživačko novinarstvo nema ni ljudskih ni finansijskih resursa

 Istraživačko novinarstvo u srpskim medijima na Kosovu svelo se na izveštavanje o svakodnevnim događajima, kaže Sanja Sovrlić.

"Oni koji imaju kapaciteta i ljudskih i finansijskih ne bave se istraživačkim novinarstvom, jer to ima veze sa opštim stanjem u medijima, a javni servisi se najmanje bave, dok su nezavisni mediji i suviše mali - nemaju ni ljudskih, ni finansijskih resursa da se bave istraživačkim novinarstvom," dodaje.

Problem je, objašnjava, i to što mali, lokalni mediji zbog fondova sprovode aktivnosti koje su više svojstvene nevladinoj organizaciji, nego mediju. 

Oni koji su voljni da se bave istraživačkim novinarstvom u teškom su materijalnom položaju

Ničić se slaže i dodaje da oni mediji koji imaju „volju, želju i slobodu“ da se bave istraživačkim novinarstvom, odnosno privatni mediji koji, kako kaže, ne zavise ni od srpskog, ni od kosovskog sistema - u teškom su materijalnom položaju. 

„Nemaju ni novca, a ni kadrove. Ti naši privatni mediji broje od 5-oro do 15-ak ljudi, od kojih su, na primer, šestoro novinari, koji se bave svim temama. Nemamo specijalizovane ljude za istraživačko novinarstvo, a nemamo ni luksuz da nekog pošaljemo na usavršavanje,“ dodaje.

Istraživačko novinarstvo postoji ali ne u mejnstrim medijima

Istraživačko novinarstvo u centralnoj Srbiji postoji, ali ne postoji u mejnstrim medijima koji ignorišu ono što rade istraživački novinari, kaže, sa druge strane, Jelena Kleut. 

"Praktikuje se u malim avenijama, blizu neprofitnog sektora" objašnjava i dodaje da postoji vrlo "živa scena" u medijima kao što su Krik, Cins, Birn.

Napadi na novinare - nekažnjavanje počinilaca poruka da su napadi dozvoljeni 

Govoreći o napadima na novinare i koliko oni utiču na to da li će se mediji i baviti istraživačkim novinarstvom, učesnici debate ističu da je najveći problem nekažnjavanje počinilaca napada na novinare.

Sistem ne kažnjava napadače i time se šalje poruka da su napadi na novinare dozvoljeni, istakao je Ničić, podsećajući na 14 slučajeva nestalih i ubijenih novinara na KiM-u, od kojih nijedan nije rešen.

Kada je bezbednost novinara u pitanju, kaže da je novinarstvo "opasno zanimanje, kao i svaki javni posao koji je opasan na neki način":

"Ovde je specifična situacija što se (novinari) tretiraju kao obični građani. Ne postoje specifični akti koji regulišu da napad na novinara ima prioritet u rešavanju, da su strožije kazne."

"Danas je opasnost uopšte misliti drugačije, ili postaviti pitanje, a ne biti novinar i pokušavati na profesionalni način obavljati svoj posao" kaže, sa druge strane, Sovrlićeva, navodeći da je interesantno da se danas hrabrim novinarima nazivaju oni koji "izveštavaju po principu balansa i objave drugu stranu". 

Kleut ističe da je situacija identična u centralnoj Srbiji.

Višestruki problem je što nijedna nadležna institucija ne rešava slučajeve napada i ubistava novinara, kaže.

Ističe i da bi deo novinarske solidarnosti bio da se te teme pokreću u javnosti, jer sama javnost ne reaguje:

"Druga stvar, kada gledamo Srbiju - stvara se klima u kojoj je u redu napasti novinara," dodaje. 

Zbog saopštavanja informacija novinari žigosani kao neprijatelji 

Novinari ili oni koji istražuju nešto i samim saopštavanjem jednog podatka žigosani su kao državni neprijatelji, izdajnici, dodaje ona, podsećajući na najskoriji slučaj Rajskih papira u Srbiji.

O autocenzuri: Protivna kodeksu, novinarstvo neizvesna profesija

Kleut, govoreći o autocenzuri - navodi i da se sami novinari ne mogu u potpunosti okriviti za ovaj vid cenzure i objašnjava da žive u "nemogućim uslovima" - sa neredovnim platama, zaviseći od honorara i sa često neograničenim radnim vremenom:

"Novinarstvo je vrlo neizvesna profesija i onda ono malo što imaju trude se da sačuvaju," dodaje, navodeći da je strah posebno vidljiv kod onih novinara koji se ne bave istinskim istraživačkim novinarstvom.

"Autocenzura je protivna kodeksu novinara, donekle mogu da je razumem, ali ne mogu da je opravdam" kaže Ničić.

„Ako kolega mora da bira da li će da kupi mleko ili hleb sutra, ili da ne objavi informaciju - došli smo u takvu situaciju zbog raznoraznih pritisaka i ucena da mora da bira između toga i naravno da će da izabere svoju egzistenciju,“ dodaje.

Govoreći o autocenzuri podseća i na slučaj opštine Parteš i snimka o kupovini glasova jednog od, kako se tvrdi - kandidata za gradonačelnika, navodeći da to, kako kaže - lokalni mediji na srpskom jeziku nisu objavili. 

O unutrašnjem dijalogu 

Na kraju debate novinari su odgovarali na pitanje da li ih treba pozvati da daju svoje mišljenje u unutrašnjem dijalogu o Kosovu? 

"Treba ih pozvati da učestvuju, ne nužno da daju svoje mišljenje, zato što mislim da bi pravi novinar trebalo da bude neko ko će otvoriti prostor za mišljenja i u toliko imam malu bojazan - o jednom dosta zatvorenom medijskom prostoru u kojem mišljenja druge strane vrlo teško dopiru - da će taj dijalog zaista ispuniti svoju ulogu. Za dijalog potrebni su ravnopravni partneri, otvorena javna sfera i tu bi novinari bili fasilitatori jednog takvog procesa," kazala je Kleut.

Niko nije protiv dijaloga i podržaće ga iz koje god društvene sfere da dolazi, kaže Sovrlić i dodaje da je problem to što "mnogi nisu pozvani":

"I najinteresantnije je da ljudi sa Kosova izostaju," što je, kaže - slučaj i sa Briselskim sporazumom.

Nedostavljanje poziva - novi vid otežavanja rada medija  

Nedostavljanje poziva redakcijama za događaje je nešto što otežava normalan rad medija i novinara na Kosovu, ocenjuje Ničić, navodeći konkretan primer Srpske liste čiji su predstavnici, navodi - to preslikali od Beograda, odnosno, kako kaže - Kancelarije za KiM, što je nova praksa na Kosovu: 

"Oni su prvi počeli sa tim - da jednostavno medije, koji im se, iz njima znanih razloga, ne sviđaju ili objave nešto kritički o njima - uklone sa mejling liste, ne pozivaju ih na događaje, ignorišu ih, ne javljaju im se na telefon, neće da im daju izjave, neće da gostuju u emisijama. Zato što imaju svoje medije i ovde i u centralnoj Srbiji."

"To ignorisanje je novi pristup," dodaje Sovrlićeva. 

Navodi i sopstveni primer tokom predizborne kampanje za kosovske lokalne izbore kada, kako navodi - nije uspela da obavi razgovor ni sa jednim kandidatom Srpske liste za gradonačelnika, osim iz opštine Novo Brdo.

"Bila sam prinuđena da radim sa ostalim kandidatima, a da prosto iz Srpske nikog nisam dobila, ali takav je slučaj i sa drugim kolegama. Nisam usamljena u tome - dakle, sve kolege koje su išta pokušale da urade, pa čak i najobičniju debatu sa pitanjima o njihovom programu," objašnjava.

Sve manje onih koji žele da studiraju novinarstvo 

"Studenata koji žele da studiraju novinarstvo sve je manje. U ovoj godini najmanje je prijavljenih kandidata, gledajući unazad deset godina. Jedan deo - ljudi su ustrašeni, vide da novinarstvo ne znači puno - iako se objave značajne priče, te priče ne dovedu  do nekog ishoda, niko ne bude istražen, ne dobiju svoj konačni epilog, novinari su slabo plaćeni i to studente demotiviše," kaže prof. Kleut govoreći o medijskom odseku na novosadskom fakultetu.

"Među 70-oro studenata njih 10 žele da budu novinari, jer imaju snažan osećaj šta su javne teme, o čemu novinari treba da izveštavaju. Sa druge strane, imamo jedan broj onih budućih novinara koje je Teofil Pančić jednom nazvao držačima mikrofona," dodaje, navodeći i da je sve teže pronaći medije koje bi trebalo preporučiti studentima da prate. 

Opozicioni novinari i oni koji rade svoj posao 

"Novinari koji rade svoj posao profesionalno tretiraju se kao opozicioni novinari, što je vrlo pogrešna kategorizacija. Oni nisu opozicioni, nego prosto vlast pozivaju na odgovornost," ocenila je Sovrlić:

"Treba napraviti razliku između novinara koji su bliski nekoj političkoj partiji i onih koji rade svoj posao i koji ne pripadaju nijednoj političkoj opciji."

Komentari (1)

ostavi komentar
uto

14.11.

2017.

Neša [neregistrovani] u 20:03

Hm...

Novinarstvo su urušili sami novinari. Sve je počelo 1993. godine osnivanjem "N"UNS-a i uvođenjem "demokratije" i"sloboda". Ovo su posledice i biće još gore.

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi