Naslovna  |  Aktuelno  |  Sindikalne teme  |  Advokati UNS-a u proseku imaju pet radno-pravnih slučajeva mesečno, novinari se obraćaju tek kada im "dogori do nokata"
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Sindikalne teme

28. 09. 2023.

Izvor: UNS

Advokati UNS-a u proseku imaju pet radno-pravnih slučajeva mesečno, novinari se obraćaju tek kada im "dogori do nokata"

Retko prođe dan da Udruženje novinara Srbije ne kontaktira novinar ili medijski radnik, u svoje ili ime zaposlenih i saradnika redakcije, sa problemom. Pretnja otkazom ili je to već učinjeno, izostanak uplate zarada, doprinosa za zdravstveno osiguranje ili kada postoje nedoumice u vezi sa potpisivanjem ugovora o radu, njegovog aneksa, kao i zbog problema koji proističu iz honorarnog angažovanja.

Pozivi novinara, neretko, uslede i kad je potrebna zdravstvena intervencija i nega. Kad postoji nemoć da se brzo reaguje na teške situacije, javljaju se UNS-u i porodice, zabrinute kolegince i kolege. Tada se osim zaposlenih u UNS-u angažuju i novinari koji prate zdravstvo.

U proseku, advokatu UNS-a Gordani Konstantinović, mesečno se obrati pet osoba sa problemima u vezi sa radom u medijima.

To su nekad, kaže Konstantinović, pojedinci, ali vrlo često komunikacija i rad sa jednom osobom predstavlja kolektivni predmet, jer ona donosi dokumentaciju i iznosi poteškoće više njih.

Advokat Nenad Krajnović, koji ima kancelariju u Novom Sadu, kaže da ima značajno manje upita, a da na sudu zastupa članove UNS-a koji su tuženi po Zakonu o javnom informisanju i medijima.

Priče o gašenju izdavača pokreću pozive advokatima

Pokazalo se, priča Konstantinović, da se zaposleni u medijima učestalo obraćaju kada se pokrene priča da je kuća za koju rade u teškoj finansijskoj situaciji, i da se tada raspituju o svojim pravima, posledicama „sporazumnog raskida“ ugovora o radu koji im poslodavac ponudi, naplati dugovanja.

Zaposleni koji su joj se u jednom slučaju obratili reagovali su nakon dobijanja usmenih „preporuka“, „kritika“ ili čak „pretnji“ koje bi za posledicu imale prestanak radnog odnosa, i tada je bilo reči da ne obavljaju dobro svoj posao, odnosno, da krše radnu disciplinu.

„Njima smo ukazali na sličnosti i razlike u postupcima koje je poslodavac dužan po zakonu da pokrene u slučaju `manjkavosti rezultata rada` i kršenja radne dicipline. Po Zakonu o radu, na primer, u oba slučaja se pokreće postupak upozorenjem, gde se činjenično navode razlozi koji se zaposlenom stavljaju na teret i u oba slučaja zaposleni ima pravo da se na ta upozorenja pisanim putem izjasni“, kaže Konstantinović.

Ipak, dodaje, „kod neostvarivanja rezultata rada odnosno neposedovanja potrebnih veština i znanja, poslodavac  je dužan da ostavi rok da se ti nedostaci otklone, a kod kršenja radne radne disipline prekršaj koji im se stavlja na teret, mora biti predviđen kao takav, bilo Zakonom o radu, bilo opštim aktima poslodavca i to u momentu kada poslodavac navodi da je navodni prekršaj izvršen“.

Suština je ista, govori advokatica UNS-a, poslodavci su, koristeći se pozicijom moći, nejednakim ekonomskim položajem i suštinskim neznanjem određenog broja zaposlenih, na ovaj način pokušavali i uspevali da smanje broj zaposlenih, a da ne pokreću zakonom propisane postupke.

Ona navodi primer novinara koji je došao po savet kako da pregovara o eventualnoj otpremnini, iako mu je ukazano da „usmeni saveti poslodavca“ ne proizvode pravno dejstvo.

„Njegov stav je bio da bolje da ode i proba da izvuče neku dobit, nego da ostane i čeka da dobije otkaz“, rekla je advokatica UNS-a.

Kuloarske priče i saznanja da se sprema „smanjenje broja zaposlenih“ u jednoj redakciji, kaže ona, dovelo je do obraćanja pojednih zaposlenih sa upitom koja prava im sleduju kod sporazumnog raskida radnog odnosa, s obzirom na to da poslodavci uglavnom predstave da je taj način prestanka radnog odnosa u interesu zaposlenog.

„Ukazivanje da u tom slučaju zaposleni nemaju pravo na naknadu za slučaj nezaposlenosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje predstavljalo je za njih novo saznanje“, ističe Konstantinović.

Neisplaćivanje zarade ili minimalca

Procentualno najveći broj obraćanja zaposlenih u medijima advokatu UNS-a u proteklih godinu dana odnosio se na neisplaćivanje zarade ili isplate minimalne zarade u dužem vremenskom periodu.

„Prvi problem koji se javio u jednom slučaju je da zaposleni nisu posedovali obračune zarada, iako je obaveza poslodavca da dostavlja obračune i u situaciji kada ne vrši plaćanje, sa naznakom iz kog razloga se to ne dešava. Obračun zarade izdat na zakonom propisan način predstavlja verodostojnu ispravu, na osnovu koje se neposredno može pokrenuti izvršni postupak. Problem te veće grupe zaposlenih kod istog poslodavca dodatno je uvećan time što su poslovni računi poslodavca bili duži vremenski period u blokadi, pa se pitanje pokretanja izvršnog postupka u odnosu na dužnika koji je već u blokadi nije pokazalo u datom momentu celishodno, uz ukazivanje na trogodišnji rok zastarelosti potraživanja iz radnog odnosa“, kaže Konstantinović.

Zaposleni su, prema njenim rečima, dobijali obećanja da će upisani vlasnik poslodavca regulisati sve neisplaćene zarade, samo „ukoliko budu strpljivi i nastave da rade kao i do sada“.

„Pojedinačna plaćanja koja su u proseku kasnila više meseci, bila su nekada i u kovertama. Zaposleni su u ovim situacijama, zbog teške ekonomske situacije u kojoj su se nalazili, i na to pristajali i smatrali da im je bolje bilo šta nego da se upuštaju u izvršne i sudske postupke protiv poslodavca, koji je na ivici pokretanja stečajnog postupka, a ne poseduje imovinu iz koje bi se mogla namiriti njihova potraživanja“, govori Konstantinović.

Isplata nečega što je označeno kao ''zarada“ na takav način, posledično je, kaže advokatica, vukla novo saznanje da u periodu kada nije isplaćivana zarada na propisan način, nisu uplaćivani ni doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

„Tada smo tražili da kod PIO fonda izvade listinge i provere stanje“, kaže ona.

Ko ima pravo na štrajk?

Potencijalni štrajk zaposlenih je još jedan slučaj koji se pojavio kao tema pred advokate UNS-a.

Zaposleni su štrajkom želeli da skrenu pažnju na loš materijalno-pravni položaj u kom su se našli jer, takođe, u određenom vremenskom periodu nisu primali zaradu.

„Sva problematika radnopravnog statusa, čini se da je u tom slučaju došla do izražaja. Ideja o obustavi rada kao krajnje mere da se ukaže na položaj zaposlenih otkrila je da dobar deo zaposlenih nije uopšte u radnopravnom odnosu, već obavljaju posao po ugovorima koji su van radnog odnosa i samim tim im je onemogućeno pravo na štrajk, sa čim oni nisu bili upoznati“, ističe Konstantinović.

Ona ponavlja da honorarni saradnici, angažovani po ugovoru o delu, samozaposleni“ angažovani po ugovorima o „saradnji“ odnosno „poslovno-tehničkoj saradnji“, iako faktički rade kao da su u radnom odnosu, zbog prirode ugovora koje imaju, ne mogu da organizuju i učestvuju u obustavi rada kod poslodavca.

„Bojazan ostalih, koji jesu bili u radnom odnosu na osnovu ugovora o radu, u pogledu obustave rada, rezultirala je time da nisu mogli da izaberu štrajkački odbor koji će u ime zaposlenih istaći zahteve i pregovarati sa poslodavcem. Pružena je podrška, savetovanje i izrađeni su akti neophodni za zakonito organizovanje štrajka, ali do obustave rada nije došlo. Izuzev svojevrsnog upozorenja zaposlenih upućenog poslodavcu“, priča ona.

Nepoznavanje ličnog radno-pravnog statusa veliki problem

„Većina novinara i medijskih radnika koji su se u ovoj i prethodnoj godini obraćali za pomoć suštinski nije poznavalo svoj radno-pravni status“, kaže ona.

Ono na čemu treba raditi je, ističe, edukacija, ali i svojevrsna psihološka podrška zaposlenima i preventivno delovanje, da zaposleni čim uoči da može imati potencijalni problem potraži pomoć, kako bi upoznat sa svojim pravima, adekvatno reagovao i izbegao situaciju da bude izmanipulisan i time posledično dovede sebe u nepovoljan radno-pravni položaj.

Objašnjava da jedan deo novinara i medijskih radnika koji su joj se obraćali nije imao u posedu ni osnovni Ugovor o radu i prateće Anekse i nije mogao da odgovori na osnovna pitanja koja se tiču sadržine ugovora koji su potpisali.

„Uglavnom su odgovarali da nikada nisu dobijali Ugovore o radu i/ili Anekse jer im je poslodavac rekao da im nisu potrebni. Takođe, zaposleni, i kada su tražili i dobili svoje ugovore, nisu znali da li u mediju postoje opšti akti poslodavca kao na primer Pravilnik o radu“, ističe Konstantinović.

Ona je primetila da se kod određenih vrsta ugovora, bilo da su na određeno ili neodređeno vreme, poslodavac u odredbama poziva na „opšte akte poslodavca“, a da zaposleni uopšte ne znaju koji su to akti, koja im je sadržina i gde se oni nalaze, iako je odredbama Zakona o radu određeno da primera radi Pravilnik o radu mora biti javno dostupan kako bi se zaposleni mogli upoznati sa njegovom sadržinom.

„Pravilnici o radu su dostavljani, ili stavljani na uvid, tek kada bi zaposleni odgovornom licu kod poslodavca ukazali da dokumente traži advokat“, kaže Konstantinović.

U pojedinačnim obraćanjima u poslednjih godinu dana novinari su se interesovali i za procedure zaštite od zlostavljanja na radu, odnosno da li određena ponašanja mogu biti tretirana kao mobing.

„Kod zlostavljanja na radu primećena je tendencija da su zaposleni odvraćani od pokretanja postupaka s obzirom na to da se zlostavljanje dešava usmeno, bez svedoka, a samim tim i teško dokazuje. Novinare odvraća i nepoznavanje prava i nepoznavanje propisa o sprečavanju zlostavljanja na radu, kao i nepoznavanje ko je kod poslodavca osoba kojoj mogu da se obrate u tom slučaju. I kod mobinga vlada uverenje da je ta borba stresna, dugotrajna i neizvesna“, kaže Konstaninović.

Advokatici UNS-a javljali su se i autori fotografija koji su potražili savet u vezi sa potpisivanjem njihovih autorskih dela.

Konstantinović je rekla da oni nisu znali da li su se ugovorima o radu ili kasnijim pisanim izjavama, saglašavali sa prenosom imovinske komponente autorskog prava, što se često dešava za autorska dela nastala u radnom odnosu, ali i moralne komponente autorskog prava koja sadrži pravo autora da bude potpisan, a koja je neprenosiva“.

Konstantinović se u ovom periodu susrela i sa novinarima koji su radili bez ikakvog ugovora, a da su od dokumentacije imali samo potvrde poslodavca da im se duguje određeni novčani iznos.

Kako kaže, ovaj slučaj nije završen i eventualno dokazivanje da su novinari zaista radili će se utvrđivati u sudskom postupku kroz izveštaje, priloge i tekstove koje su u spornom periodu objavljeni.

Besplatna pravna pomoć

Udruženje novinara Srbije (UNS) omogućava svojim članovima besplatnu advokatsku pomoć i pravne savete.

Novinari i medijski radnici sa advokatima UNS-a mogu se posavetovati ukoliko imaju profesionalnih nedoumica koje bi mogle da imaju pravne posledice ili su im povređena profesionalna ili prava iz radnog odnosa, a na raspolaganju im je i mogućnost zastupanja pred sudom u parničnom i odbrana u krivičnim postupku u slučajevima vezanim za obavljanje profesije.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi