Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Guliver i Liliputanci
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

06. 10. 2008.

Izvor: Politika

Guliver i Liliputanci

Tužno je i otužno da čitaoci štampanog i elektronskog izdanja ove novine danima budu bombardovani „istinama“ o smeni glavnog urednika Lj. S. Profesionalizam mi nalaže da reagujem na uzurpaciju „Politike“, a otkaz kolumnisti Ljubodragu Stojadinoviću me direktno obavezuje da i sam uzurpiram ovaj prostor.

Lj. S. – ona će svakako imati priliku da se negde i dalje potpisuje punim imenom i prezimenom, ali ne u ovom tekstu – i dalje misli da ima pravo da drži daljinski upravljač formatizovanja javnog mnjenja. Kada je već tako naopako, neka se čuje i druga strana. Nisam za iznošenje „Politikinog“ prljavog veša.

Ne očekujem da se svako sa mnom složi, posebno ne fanovi koje je Lj. S. stekla koristeći „Politiku“, ali procenjujem da javnost dobija nepotpunu sliku događanja u novini u kojoj radim od 1972. Ispade da je Lj. S. žrtva neke nove kominternovsko-vatikanske zavere, „žute diktature“, da je krhko demokratsko jagnješce bačeno na žrtvenik zlom političkom vraču.

Svojim tihim glasićem, perom izvežbanim na doterivanju podobnosti tuđih rukopisa za 1. stranu, pismom američkih profesora koje je ovde gostila za naše pare, filtriranim komentarima preko svoje ispostave na internet izdanju, gospođa Lj. S. uporno želi da nam objasni da ne treba da ode na način na koji je došla. A nije došla već je dovedena.

Odmah da se razumemo. Pripadam generaciji „Politikinih“ veterana – što me zbog godina baš i ne raduje, ali sam svedok njene sudbine poslednjih decenija – što mi daje za pravo da se oglasim. Ponovo.

Pre gotovo godinu dana, grupa „Politikinih“ starosedelaca javno je ukazala na probleme koje stvara glavni urednik. Naši ključni argumenti bili su profesionalni. Čvrsti kao zaglavlje Ribnikara skinuto sa prve strane.Upozorili smo da tiraž pada. Ne interesuje me tiraž, zanima me ugled „Politike“, ostaće u pamćenju ingeniozna izjava Lj. S. Da malo pojasnim onima koji nisu u ovom biznisu: kvalitetom tekstova, verodostojnošću izvora, profesionalnom obradom, objektivnim pristupom, poštovanjem elementarne etike, slobodom svačije reči, novina stiče svoj ugled.

Ugled se pretvara u tiraž.Tiraž privlači oglašivače i donosi novac. Kraj.Skrenuli smo pažnju da „Politika“ sebi ne sme da dopusti da na prvoj strani citira tekst objavljen dan ranije u nekom bulevarskom listu.

Rekli smo da su u redakciji porušeni svi tradicionalni sistemi vrednosti jer je ispalo da valjaju samo oni koje je glavni urednik doveo dajući im značaj van realnosti srpskog medijskog tržišta i poslovnih rezultata kuće. Pošto su izostali rezultati, saopštili smo da takvo „etničko čišćenje“ i povlačenje Mažino linija unosi zlu krv u vremenu kada bismo morali da se okupimo i kolektivnim naporom pokušamo da izađemo iz krize. Koliko god se predstavljala kao milosrdni anđeo „svojih“, Lj. S. će, kao nesporno uspešan izvođač radova nebeske Srbije, nastaviti karijeru na nekom mestu koje će joj obezbediti njeni sponzori. Ostavila je redakciju koja nikada u mom pamćenju nije bila tako podeljena, čak i fizički.

Kao što je, podržavajući obnovljeni projekt podele Srbije na  patriote i izdajnike, podelila redakciju, tako je prošle nedelje pokušala da deli i naše čitalaštvo.

Odjednom joj je važan tiraž. Potrudila se da njena smena postane najveći događaj. Broj komentara na internetu je, gle čuda, dobio razmere 10:1 u njenu korist. Po logici – posle mene potop, verovatno uživa čitajući kako traže bojkot „Politike“, a njoj nude novčane priloge da otvori sopstveni list. Neko kome je „Politika“ na srcu, ovakva ili onakva, bolja ili lošija, na strani vašeg ili drukčijeg mišljenja, ova drama, posebno javna, mora da izaziva mučninu. Ne i Lj. S. U tome se najviše razlikujemo.

Tačno, napomenuli smo onomad da polukamuflažno političko svrstavanje nije dobro, ni po vlast ni po novinu. Ni od toga ništa. Raja na asfaltu, patriotizam na delu. Završilo se tako što smo – bez informacije za javnost – dobili poslednju opomenu pred otkaz. Što je, priznaćete, u popriličnoj nesrazmeri sa hiljadama štampanih reči koje je Lj. S. do poslednjeg daha (zlo)upotrebila u odbrani svoje smene.Lj. S. bi sada da od sebe napravi velikomučenicu, žrtvu režima i potplaćenih nadobudnih „Politikinih“ novinarčića koji, valjda, i ne bi imali svoje ime i prezime da se nisu okomili na gromadu u malom pakovanju. Znam, reći će neko s punim pravom, ali zar nisi ti, Boško Jakšiću, upravo pod njenom komandnom palicom dobio slobodu da objavljuješ ono što si pisao i pišeš?Jesam. Ostajem, međutim, uveren da je Lj. S. namirivala demokratiju, dok se srpska politika redigovala u njenoj uredničkoj sobi.

Zaista bih skinuo šešir pred Lj. S. kada ne bih znao koliko me je puta iskoristila kao argument protiv optužbi da je agitpropovski i navijački glavni urednik.Smatrao bih da se radi o tekovini demokratije i slobodne reči da mi se toliko puta nisu javili istomišljenici protestujući što na internet izdanju ne izlaze njihovi komentari. Bio bih spokojan da ne znam kako se nagrađivao lični i kolektivni patriotizam kolumnista koje je dovela.Jedan od njih, sasvim redak glavni urednik novine koji piše komentare u još dve, prvi je pohitao u odbranu Lj. S. naslućujući njenu smenu.

Da je o meni pisao, vodio bih ga na ručak u „Čuburu“ ali tekst ne bih pustio.Preko granice dobrog ukusa. Ali, kada prođe jednom, prođe i drugi put. U petak je isti kolumnista nahvalio i našeg Velikog blagajnika zato što je uspeo da „od rasturenog preduzeća napravi korporaciju koja je napravila finansijski višak“.Neću poslovodstvu u ostavci priuštiti zadovoljstvo da me otpuste zbog odavanja korporativnih tajni, mada ne pripadam onima kojima je suočavanje „preduzeća“ i „korporacije“ dovoljno da poverujem u uspešnost ove poslednje. Nisam fasciniran kada bivše kadrovike preobuku u menadžere za ljudske resurse, a negdašnje uranke prozovu mokrogorskim promocijama korporativnog duha.Žao mi je, ne nasedam. Dovoljno vremena sam proveo na Zapadu.

Valjda me zato nikada i nisu zvali da se nadmećem u streljaštvu sa Emirovim rendžerima, da sklapam šatore ili se takmičim u roštiljijadi. Možda i bih, kada bi makar neko vreme bilo posvećeno priči o budućnosti novine. A nije.Odlaze korporativne pare. Iste one koje je dosadašnji menadžment nežnom hauzmajstorskom rukom pokušavao da uštedi tako što je odšrafljivao svaku treću sijalicu, iste one koje su trošene na lizing skupih džipova ili na rođendane sa „Crnim panterima“.

Nisu slučajno Nemci došli u „Politiku“ u vreme kada su se još demontirale oplate „Slobine novine“. Mi smo Guliver na srpskom medijskom tržištu.Neko s vremena na vreme pokušava da nas prebaci u Liliputance. Na dva načina. Prvi je političko-podanički, drugi je vulgarno tranzicioni. Protagonisti ovih škola mišljenja, na sreću, odlaze.


Boško Jakšić

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi