Vesti
24. 12. 2012.
Službena lica
KAD SAM JA BIO mlad novinar, u redakcijama su postojala - službena lica.
To su bili oni što su iz komiteta dolazili da sprovode direktive, a bilo je, naravno, i onih koje smo prepoznavali kao službena lica Udbe, pa smo gajili averziju i prema jednima i drugima, a to mi je, priznajem, ogadilo svaku ideju da svi novinari budu službena lica, mada mi je jasno da je pokretanje te inicijative imalo plemenit cilj - da poveća zaštitu i bezbednost mojih kolega.
OČEKUJE SE OVIH DANA da u Skupštini Srbije odluče da ta odredba ostane u krivičnom zakonu mada je bilo ideja da se briše. To znači da ćemo ostati službena lica, ali, nažalost, ne znači da ćemo da budemo bezbedniji. Sudije su, na primer, službena lica, a, ipak, stalno im prete, podmeću im bombe pod kola, a neke su i ubili. Gnevni pacijenti biju lekare. Navijači su, onomad, kad su na severnoj tribini Zvezdinog stadiona prepoznali službeno lice, ubili boga u čoveku i gurali mu baklju u usta, baš zbog toga.
POSAO KOJIM se novinari, a posebno snimatelji i fotoreporteri, bave uvek je bio posao visokog rizika svuda u svetu. Ovde se sada javila jedna anomalija.
Umesto da oni koji demonstriraju imaju interes da reč i slika o njima, u skladu s političkom potrebom demonstranata i ciljem demonstracija, ma kakvi oni bili, bude što prisutnija, demonstranti rasteruju novinare batinama, a to i bez neke velike pameti pokazuje da to i nisu političke demonstracije već ispoljavanje rušilačkog poriva i gneva određene grupe ljudi čiji su brojevi ličnih karata odavno poznati policiji i koji su, makar na stadionima, uslikani i spreda i iz profi la.
OSNOVNO POLITIČKO PITANjE jeste da li su te grupe za pritisak u službi nekih interesnih grupa i da li se sve što se događalo olako može opisati samo kao huliganstvo. Od rasplitanja te veze i belodanog otkrivanja sprege, ako postoji, zavisi bezbednost celog društva, a ne samo profesije kojoj i sam pripadam.
U tom svetlu, samo na prvi pogled izgleda anahrono zalaganje SNP „Naši“ da se povelikoj grupi medija prišije oznaka „stranog agenta“ i da se ti mediji pozatvaraju, zabrane...
To je eksplicitna pretnja svim „službenim licima“ zaposlenim u tim medijima, jer od takvih reči pa do batina, put je kraći od
rastojanja između mozga i šake.
REKAO BI ČOVEK da je to jedan dosta jadan pokušaj imitacije zakona „velikog Vladimira“ i da je to u Srbiji danas glup politički zahtev. Srednjoročno gledano, možemo se i ovako upitati: zar nisu sad na vlasti oni koji su istom retorikom započeli političke karijere?
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.