Vesti
18. 01. 2026.
Novinarstvo u Crnoj Gori – 155 godina: Jubilej profesije koja još čeka pravdu
Prvi list u Crnoj Gori pod nazivom CRNOGORAC je počeo da izlazi 23.januara 1871. godine na Cetinju. Nakon dvije godine on će početi da izlazi pod imenom GLAS CRNOGORCA Ovo je odlomak iz prvog broja lista CRNOGORAC u kojem je opisan cilj izlaženja ovog lista..
Crna Gora ove 2026. godine obilježava 155 godina novinarstva – vijek i po borbe za javnu riječ, istinu i pravo građana da znaju. Taj veliki jubilej, koji s pravom obilježava Udruženje novinara Crne Gore, ne dolazi u svečarskom, bezbrižnom vremenu. Naprotiv. Dolazi u trenutku kada je novinarstvo globalno na udaru, a novinari širom svijeta plaćaju najvišu cijenu – životom.
Godina 2025. ostala je upamćena kao jedna od najpogubnijih za novinare i medijske radnike na planeti. U ratovima, sukobima, autoritarnim režimima, ali i u formalno demokratskim državama, novinari su ubijani, ranjavani, hapšeni i proganjani samo zato što su radili svoj posao. Taj sumorni globalni kontekst dodatno obavezuje i Crnu Goru da se ozbiljno zagleda u sopstveno ogledalo.
Jer, dok govorimo o tradiciji dugoj 155 godina, u Crnoj Gori je samo tokom 2025. zabilježeno 28 napada na novinare. Dvadeset osam puta je profesionalna radoznalost dočekana prijetnjom, uvredom, pritiskom ili nasiljem.
I što je možda najporaznije – ni poslije više od dvije decenije, država nije rasvijetlila ubistvo Duška Jovanovića, vlasnika i glavnog urednika dnevnog lista Dan. Taj zločin i dalje stoji kao otvorena rana crnogorskog društva i kao trajna optužnica protiv institucija koje su zakazale.
Ne može se govoriti o slobodi medija, niti o afirmaciji novinarstva, dok se istina o ubistvu novinara tretira kao politički teret, a ne kao civilizacijski dug.
Pored bezbjednosnih pritisaka, crnogorski novinari godinama rade u teškim ekonomskim uslovima. Plate koje često ne obezbjeđuju dostojanstven život, nesigurni ugovori, rad bez slobodnih dana i stalna autocenzura iz straha za egzistenciju – postali su standard, a ne izuzetak.
U toj slici posebnu odgovornost snose vlasnici medija, koji se često zaklanjaju iza floskula o „tržištu“ i „održivosti“, dok novinari nose najveći teret, a profit i politički uticaj ostaju koncentrisani u uskom krugu.
Novinar bez ekonomske sigurnosti teško može biti potpuno slobodan novinar. Zato je legitimno i nužno postaviti pitanje uloge države, odnosno Ministarstva kulture i medija, na čijem je čelu Tamara Vujović.
Posebno je sporan način raspodjele milionskih iznosa finansijskih sredstava privatnim medijima iz budžeta, odnosno iz džepova poreskih obveznika Crne Gore. Javnost s pravom očekuje jasne, transparentne i mjerljive kriterijume: ko dobija novac, zašto ga dobija i kakav je javni interes koji se time štiti.
Ako se državna pomoć medijima pretvori u mehanizam političke podobnosti ili tihe kontrole, onda to nije podrška slobodnom novinarstvu, već njegova sofisticirana neutralizacija.
Ipak, uprkos svemu – pritiscima, nerazriješenim ubistvima, napadima, lošem ekonomskom položaju – crnogorsko novinarstvo traje već 155 godina. Traje zahvaljujući pojedincima koji nisu pristali na ćutanje, koji su birali istinu i kada je bila skupa, i koji su shvatili da novinarstvo nije samo profesija, već javna odgovornost.
Ovaj jubilej zato ne treba da bude samo slavlje prošlosti, već ozbiljan poziv na promjenu sadašnjosti. Bez pravde za ubijene, bez sigurnosti za žive i bez dostojanstva za one koji rade – nema istinski slobodnih medija.
A bez slobodnih medija, nema ni slobodne Crne Gore.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.