Vesti
05. 05. 2014.
Mala bara, puna krokodila
Ovo nije tekst o Kristijanu Goluboviću. Ovo je priča o srpskoj javnoj sceni.
Proteklih dana, RRA je digla veliku buku zbog učestalog pojavljivanja slavnog kriminalca, dilera droge, otimača tašni od baba, kradljivca automobila i reketaša, na nekoliko televizija sa nacionalnom frekvencijom: u pojedinim emisijama, Kristijanu Goluboviću je dato da bude čak i voditelj, u nekim emisijama je govorio o tome kako je postao kriminalac i šta je sve radio u mladosti, u nekima je govorio o aktuelnoj političkoj sceni, a u nekima je bio predstavljen i kao umetnička duša - Kristijan Golubović, naime, pored svega, piše i pesme i slika.
Osim RRA, brojni sociolozi, kriminolozi i javni poslenici, uključili su se u osudu promovisanja Kristijana Golubovića, jer on kao svojevrsni „mračni vitez“, uz to i diler droge, može pogubno da utiče na mlade, a mnogi su sa gnušanjem isticali činjenicu da je ogromni medijski prostor dat čoveku koji je pravosnažno osuđen na četrnaest godina zatvora.
U redu, ali Kristijan je prvo postao popularan u filmu „Vidimo se u čitulji“, zatim je postao popularan kao jedini preživeli iz tog filma, a zatim je stigla „ova slava“, između ostalog i zato jer Kristijan nije bez dara za javne nastupe, a i zato što se nije libio da mnoge srpske političare poredi sa kriminalcima.
Briga RRA i drugih javnih poslenika oko štetnog uticaja promovisanja krimosa koji nema dlake na jeziku, mogla bi se uzeti sa poštovanjem da je u ovoj zemlji javna scena nešto drugačija.
Jer, na primer, nije bilo nikakve ozbiljne reakcije RRA i ostalih komentatora na brojne rijaliti šou-programe koji se emituju već godinama, i koji su imali poguban uticaj na mlade od primitivizma, agresije, pornografije i besmisla, do promocije ideje da je bukvalni i simbolički brlog prirodno stanište srpske budućnosti, a da je senzacionalizam koji prati to dno televizijske zabave, nešto što svima donosi korist.
Sa druge strane, briga za duševno i moralno stanje nacije zbog pojavljivanja Kristijana Goubovića na TV, deluje u najmanju ruku licemerno - u zemlji u kojoj je većina političara otimala, ne tašne babama, nego celokupnu ušteđevinu čitavoj naciji, u zemlji u kojoj je prećutno pravilo da je politika najunosniji vid kriminala, u kojoj su političari i „tajkuni“ godinama bez ikakvih problema dilovali sa kriminalcima koji su švercovali tone droge (a ne kao Kristijan, 14 grama), i u kojoj su svi oni ugledni građani jer nemaju zatvorski nabildovane trapezijuse, briga zbog Kristijanovog uticaja na mlade deluje smešno.
Nije čudo što je baš Kristijan postao instant zvezda - on je bar, za razliku od njih šarmantan. I za razliku od njih, on je dvadeset godina već odležao, a čeka ga još četrnaest u zatvoru. Ali u celoj ovoj „anegdoti“ o Srbiji, postoji jedan detalj o kome niko ne govori: RRA i ostali se brinu zbog onoga o čemu se govori na našim televizijama, ali je čudesno da niko nema petlju da se javno zabrine o onome o čemu se ne govori.
Zanimljivo je kako je zbog ovog čoveka koji tek treba da ide na izdržavanje kazne, dignuta ovolika prašina, skoro da nam se baca ta prašina u oči, da ne bismo videli ono što je očigledno. Kako se zapanjujuće gromko ćuti o nekim drugim ljudima koji su u zatvoru - na primer, o Vojislavu Šešelju koji je jedanaest godina u zatvoru u Hagu, neosuđen.
Ili o Oliveru Ivanović u koji je u zatvoru, i već je zaboravljen, kao da do juče nije bio dika i ponos svake srpske politike koja je na „Kosovu radila najbolje moguće u interesu Srbije“ i „koja nikada neće potpisati priznavanje nezavisnosti Kosova“.
Da, Kristijan ne treba da bude TV voditelj dok čeka da mu presuda postane pravosnažna, mada je lepo što piše pesme i što je počeo da slika. Bolje je da se bavi kreativnim nego kriminalnim radom.
Nije, međutim, lepo to što toliki kriminalci mogu opušteno da u svojim ogromnim dnevnim sobama vrte TV kanale, tražeći emisije u kojima oni nastupaju, kao ugledni građani koji će Srbiji objasniti da su sve što su radili, radili za naše dobro.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.