Vesti
02. 06. 2014.
Nemam veze sa OEBS-om i NUNS-om
Od brojnih imena potpisnika protestnog teksta „U lice cenzuri”, u svom uvodniku „Cenzura” Ljiljana Smajlović navodi samo moje ime i ime Vukašina Obradovića (predsednik NUNS-a), ogorčeno se pitajući gde su bili OEBS i NUNS kada je pre nekoliko godina trebalo dići glas protiv drakonskog zakona o javnom informisanju, koji je vanrednom brzinom usvojila Tadićeva vlast.
Ona tu vidi nekakav vrhunac političkog licemerja i dvostrukih standarda. Ne znam kako je mene povezala sa ove dve organizacije, sa kojima nemam baš nikakve veze, kao ni Vukašin Obradović, koji danas jeste predsednik NUNS-a, ali u vreme kada je taj zakon donesen nije bio.
Pretpostavljam da ni g. Smajlović, kao sadašnja predsednica UNS-a, ne preuzima odgovornost za sve aktivnosti te organizacije. Ona zlonamerno pokušava mene da poveže sa glasanjem poslanika LDP-a za taj zakon, jer ona zna da tu nema optužnice protiv mene. Javna je činjenica da sam ja, nasuprot poslaničkoj grupi, glasala protiv tog zakona. Pa ipak mi podmeće „dvostruke aršine i licemerje”.
A onda sama sebi skače u usta kada mi zamera što sam svojim potpisom tražila pravdu i za neki „Telepromoter”, jedan od cenzurisanih internet medija, tražeći zapravo primenu dvostrukih aršina. Reč je o klasičnoj zameni teze: ona skreće pažnju sa stvarnog problema – skidanje sajtova, a ne pita se zašto se skidaju sajtovi. Vrhunac njenog podmetanja je da smo ja i Vukašin Obradović potpisali žalbu Savetu za štampu, tražeći da se osudi list „Politika” zato što je objavio komentar u kome smo oboje bili kritikovani.
Ne, gospođo Smajlović, žalbu sam potpisala jer nemoralnijeg i gnusnijeg teksta u listu „Politika” nije bilo još od vremena humoreske „Vojko i Savle”. Sigurno ne bih potpisala tu žalbu zato što sam „kritikovana” zbog podrške Demokratskoj stranci, jer izbor stranke u višepartijskom sistemu ne može biti predmet kritike. Vaše ohrabrivanje takve „kritike”, samo govori o tome koliko su opasno ugrožene demokratske slobode.
Vaša poenta kako je samocenzura procvetala pod Tadićem i Dinkićem, stoji pred pitanjem: zašto je ima još više i kad njih više nema.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.