Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Penzije pod autocenzurom
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

29. 09. 2014.

Autor: Ruža Ćirković Izvor: Danas

Penzije pod autocenzurom

PENZIJA MOJE MAJKE: Dobila sam povodom svoje prošle kolumne neobično mnogo poziva, kao u stara dobra vremena koja su trajala dok se njeni glavni likovi nisu navikli na stil.

Svim, ama baš svim pozivima uzrok je bila namera vlade da, u okviru najavljene štednje, smanji penzije, a drečeći povod bila je visina penzije majke našeg premijera, koju je on sam objavio.

Iako sam mislila da sam toj temi posvetila samo ovlašnu, što bi se reklo posrednu pažnju. Kolege koje su penziju stekle radeći na RTS-u odlučno su negirali da se na toj televiziji mogla zaraditi penzija od 80.000 dinara. A da vam odmah i to kažem, da ne čekate, prema nekim informacijama toliko penziju nema ni majka našeg premijera.

Elem, kolege sa RT-a tvrde da ni oni među njima koji su penziju dopunili radeći na dobro plaćenim državnim funkcijama van RTS (i za Srbiju van Srbije) nemaju penziju od 80.000 dinara.

Išlo se u zbunjenosti čak dotle da su se neke kolege pitale da za majku premijera nisu, zahvaljujući ekonomskim znanjima oca premijera, važila pravila penzionisanja kojih se nisu setile ili nisu domogle njene kolege!? Ja mislim da je to već u domenu fantazije, ali, da se i ja poslužim opštim mestom: šta znam, ipak je ovo Srbija.

Ali svejedno, imam ja nekih potpitanja kad su novinarske plate i penzije u pitanju, pa mislim da bi bilo zanimljivo da udruženja novinara naprave i objave analizu prosečnih, najviših i najnižih plata u svim našim medijima, kao i penzija koje danas uživaju bar oni novinari penzioneri koji su njihovi članovi. Postoji neka velika zabuna u javnosti oko para za koje rade novinari. I postoji potreba da se zahtevi javnosti prema novinarskoj profesiji usklade sa njenim stvarnim položajem. A u skladu sa kapitalističkim princip: „koliko para, toliko muzike“.

STAV NAŠEG SUDA: Vidim da su penzionerska udruženja najavila da će se zbog najavljenog retroaktivnog i progresivnog snižavanja penzija žaliti, kako je to sad popularno da se kaže, do Strazbura.

Zanimljivo da je više negodovanja izazvala progresivnost nego samo smanjivanje penzija. Naime, neki od mojih sagovornika argumentuju da će najviše biti kažnjeni oni koji su „Srbiju vukli napred“ pa zato i imaju najveće penzije.

Kao prvo, imam potrebu da kažem da sam ja ludi legalista i da mislim da je u pravu pesmica koja kaže „ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu“.

Dakle, čudim se da se već nisu oglasili pravnici da objasne kako se mogu smanjiti prava jednom već stečena po zakonu.

Sačekaćemo polovinu oktobra, ne isključujem ja mogućnost da država svoju nameru isposluju, a da izbegne zakon. Svašta je moguće. Oko penzija i rada Penzijskog fonda bilo bi, i inače se smatra, dosta posla za pristojnu državu. Kritičari namere države na retroaktivno smanji penzije pozivaju se na dva člana Ustava.

I još tvrde, što pravo da vam kažem nisam proverila ali hoću, da je sličnu nameru portugalske države presekao svojom odlukom tamošnji Ustavni sud, a nešto su oko penzija petljali i u Sloveniji, pa sad plaćaju penale. Ipak, ne bih se ja mnogo hvastala napretkom Srbije na kome su nikle sadašnje penzije.

Mislim, ako je nekima plaćeno za napredak, kome je oduzeto povodom ovolikog lako računljivog nazatka u ekonomiji? Pa nije valjda da su ljudi na najviši položajima vukli državu napred ratovima iz 90-ih i privatizacijama iz 2000ih, recimo, a sav ostali, pa i novinarski narod, navalio pa nazad i nikako drugačije.

Mesta za solidarnost između deda i baba i njihovih unuka ima. Ali nije to baš tako crnobela tema. Dede i babe već izdržavaju svoje unuke, a mislim da bi i unuci mogli malo više da učine za same sebe. P.S. Neki koji su mi se javili mnogo su se žalili na medije koji su, navodno, svi pod kontrolom vlasti, pa o ovom užasu oko penzija ni da beknu.

Čudi me da su se žalili meni. Kad sam svojevremeno imala profesionalnih problema, jedan je poslanik sa skupštinske govornice pitao tadašnjeg ministra informisanja o čemu se radi, a Predrag Marković (G17 plus) je misleći, valjda, na mene odgovorio da u medijima nema cenzure, ali ima autocenzure. Eto. Šta mislite ša bih ja u ovoj kolumni sve mogla da napišem da nisam pod autocenzurom.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi