Vesti
15. 11. 2014.
Novinari dobijaju dom u Vrnjačkoj Banji
Neće biti ni svađe ni suda, jer su se predstavnici opštinske vlasti u Vrnjačkoj Banji i UNS-a dogovorili da spor reše mirnim putem, nagodbom.
Tako je Boban Đurović, predsednik vrnjačke opštine prihvatio predlog predstavnika UNS-a, odnosno Nina Brajovića, generalnog sekretara ovog udruženja da se „uzurpirano” plati.
Ukupna cena od novinara oduzetog zemljišta dakle i opštinski dug novinarima, kako su veštaci procenili, iznosi 8,5 miliona dinara. Biće isplaćen u dva dela - polovina u gotovom, a polovina u 12 mesečnih rata, počev od januara 2015. godine.
Deo tih para novinari će uložiti u plaćanje nakade za korišćenje građevinskog zemljišta i komunalnih priključaka pošto će uskoro, na preostalom delu placa, umesto oronule, sagraditi novu novinarsku kuću od oko četiri stotine kvadrata.
Novinar Jovan Pantelić, poklonio je, testamentom zaveštao svoju kuću i dvorište Udruženju novinara Srbije. Pravo bogatstvo, na prelepom mestu, usred Vrnjačke Banje. No, kako to obično biva kad se sirotinji imovina pokloni ona se brzo u parlogu nađe pa tu niko, ni kao turista godinama nije navraćao a ni stanovao. Zgrada je pod teretom vremena oronula, a plac se „smanjivao”.
Preko njega su prošle ulice, sagrađen je jedan državni objekat... Istina, poklon nije potpuno zaboravljen. Nino Brajović je i sa prethodnom lokalnom vlašću pregovarao, a UNS je, u međuvremenu, prikupio svu dokumentaciju, dokaze o svojini.
- Mi to nećemo otuđiti, poštovaćemo volju humanog kolege i nećemo iz Vrnjačke Banje otići, nego ćemo tu, pošto smo dogovor sa predstavnicima opštine postigli, sagraditi jedan objekat, ponajviše uz pomoć donatora. Biće to prostran i lep dom novinara, pres centar, nekoliko soba za odmor, a to je i bila želja izražena u zaveštanju kolege Jovana Pantelića - objasnio nam je Brajović.
A, pomenuti Jovan Pantelić, bio je novinar još pre Prvog svetskog rata. Rođen je u Beogradu 1876. godine, a krajem 19. veka sarađivao je u Beogradskom dnevnom listu, „Golubu”, „Zvezdi” , „Bosanskoj vili”...
Pred početak Prvog svetskog rata postao je dopisnik francuskog lista „Matin” i sa Branislavom Nušićem radio na osnivanju Srpskog novinarskog udruženja. Često je tih godina boravio i u Parizu i pored saradnje sa pomenutim francuskim listom otuda je bio i dopisnik „Politike” od samog osnivanja.
Sa srpskom vojskom preživeo je golgotu preko Albanije, bio je ratni izveštač i otuda širio istinu o stradanju srpskog naroda.
Na Konferenciji mira u Parizu bio šef pres biroa srpske delegacije, a u rodni Beograd konačno se vratio 1924. godine sa suprugom Žinet Garnije.
Njih dvoje povremeno su živeli na imanju u Vrnjačkoj Banji, koje su kupili za odmor.
Njegova supruga Žinet, koja je poživela do novembra 1971. godine, poštovala je želju supruga, pa je to, pet godina pre smrti, pretočila u pisani, sudski overen testament...
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.