Vesti
03. 12. 2014.
Novinari - "ratni zločinci"
Danima već, u svakojakoj štampi i brojnim televizijskim emisijama, traje jedna nemušta polemika između bivšeg novinara i sadašnjeg poslanika Milovana Drecuna i bivšeg portparola i sadašnjeg zamenika specijalnog tužioca za ratne zločine Bruna Vekarića. Ta javna gnjavaža svodi se, na kraju, na lični obračun koji blamira obe funkcije i, naročito, obe institucije. Uvažena „Politika” posvetila je u nedeljnom broju („Šest godina istrage protiv novinara”) veliki prostor tom zapenušalom sudaru dva funkcionera.
Ali nije dat odgovor na najvažnije pitanje: da li se vodi istraga protiv novinara? Ko je vodi? Dokle je stigla? Šta je njen cilj? Uključio sam se, sa strane, u ovu temu (ne u njihovu polemiku), zato što sam pre nekoliko godina bio prozvan i pozvan, kao glavni urednik „Večernjih novosti” i direktor Kompanije „Novosti”, da dostavim dokumentaciju tužiocu za ratne zločine Vladimiru Vukčeviću o „osumnjičenim” novinarima „Novosti”.
Između ostalog, tužilac je tu kuću prozvao, u drugim novinama, da nije dostavila traženu dokumentaciju! To je bilo - tačno. A zašto nisam hteo da dostavim dokumentaciju?
Da bi bilo autentično i da „nemam naknadnu pamet”, citiraću pismo koje sam poslao dr Vukčeviću i javno ga objavio:
„1. Ne prihvatam inicijativu NUNS-a da se, posle gotovo dvadeset godina, pokreće tužba i optužnica protiv novinara koji su, po službenom zadatku, bili izveštači sa nesrećnih ratnih područja.
2. Ne prihvatam tužbu NUNS-a, koja je pokrenuta, tobože, protiv N. N. lica, a u stvari tačno protiv određenih novinara, iz određenih redakcija, jer je NUNS priložio deo tekstova zbog kojih, navodno, treba tužiti novinare, a ispod tih tekstova su imena ljudi - novinara.
3. U nepodignutoj optužnici, koju je inicirao NUNS, ima devet tekstova iz 'Večernjih novosti', sa potpisima autora. Od njih su dvojica već mrtvi, a dvojica su honorarci.
4. Tužilaštvo traži da mu dostavimo dokumentaciju kojom bi se ilustrovala i potkrepila ratnohuškačka uloga novinara 'Novosti'. Kako ste to zamislili da ja, ili bilo ko iz redakcije, bira, prebira, odabira tekstove koji su bili deo optužnice? Koji bi to bio kriterijum od stotine, hiljade tekstova koji su objavljeni? Ko bi to sada bio špijun, insajder, zaštićeni svedok u redakciji da odabira tekstove kojima će optužiti svoje kolege, žive i mrtve?”
Da još malo pojasnim: tih nesrećnih devedesetih nisam bio u „Novostima” nego, upravo, u nezavisnim medijima. Ne mogu da branim sve što je u „Novostima” tada pisano (a i u brojnim drugim novinama, pa i u RTS-u, gde je Drecun radio). Ali - napisao sam tada - ovde branim i novine i profesiju od nepotrebnog, galamdžijskog, plaćeničkog, kvazidemokratskog pokušaja da se novinarima i redakcijama sudi, a da se ne zna tačno za koje delo? Za koji tekst ili tekstove? Za jedan snimak ili celu karijeru?
Navešću primer, koji je baš tada, kada je krenula akcija „Mediji”, izdeklamovala jedna tobože slobodna TV kuća, tražeći čiste ruke i čistu savest pokazala je snimak dečaka, koji stoji između tri krstače, a novinar je čitao tekst:
„Ovakvi snimci su objavljivani da bi se podsticalo etničko čišćenje!” Strašno! Taj dečak, Srbin, stoji između tri krstače jer su mu, u jednom danu, „zelene beretke” ubile oca, majku i sestru, na kućnom pragu, a brata odveli i do danas mu se ne zna mesto pogubljenja!
Taj dečak se vratio pre pet godina na to zgarište, gubilište, groblje, podigao kuću iz temelja i tu živi, mirno, sa komšijama. Umesto da je primer zajedničkog opstajanja, terazijske sveznalice, novinarske i političke, uzele su njegovu sliku kao primer etničkog čišćenja koje su Srbi sproveli!? Slobodno novinarstvo!? Kome je to, tada, a naročito danas, bilo stalo ili je još stalo, da tom besmislenom istragom dokazuje „evropejsku privrženost”, „globalističku pamet”, „profesionalnu čistotu” i ko zna šta?
Još tada je dr Vukčević, za nekim okruglim stolom, rekao: „Obimna građa, koja je do sada prikupljena u predmetu 'Mediji', prema našoj proceni, za sada, ne pruža podatke potrebne za konačnu ocenu navoda krivične prijave”.
I još: „Za sada ne postoji pretpostavka za donošenje odluke o tome da li će biti pokrenut krivični postupak.”
Tada sam dr Vukčeviću poručio: „Ova jurnjava za novinarima - ratnim zločincima, bez mape, bez busole, samo je uzaludna potraga od koje ćete ubrzo odustati.”
Od devet novinara „Novosti”, koje je u veštačkoj optužnici tada pomenuo NUNS (jer su novinari bili potpisani, a NUNS je, tobože, podneo krivičnu prijavu protiv N. N. lica) - danas niko od njih nije aktivan novinar!
Krivica se ne može nikakvom ekspertizom dokazati. Ni domaćih ni stranih stručnjaka. Ne verujem, i kad bi je bilo, da bi ona donela otrežnjenje, izvinjenje i praštanje.
Jer, parcijalna je, uska, vrlo selektivna i neproduktivna. Posle toliko godina mraka i magle, konfuzije i nestabilnosti, ona ne doprinosi pročišćavanju savesti, ispiranju rana, umirenju netrpeljivosti, prosvetljavanju pameti...
Ako iz svih drugih postupaka, zbivanja, promena, reformi, saznanja, kajanja, pisanja - nismo naučili istorijsku lekciju, kako ćemo na mrtvim, penzionisanim ili živućim novinarima isterati ratnu pravdu, dokazati učešće u ratnim zločinima i još - genocidu? Kome to dokazujemo? Ko nam to traži? Po kojoj ceni? Šta će srpsko novinarstvo i srpsko pravosuđe dobiti posle toga?
Baš me briga za Drecunove i Vekarićeve doskočice, smicalice i ranjavanja teškim rečima! Neka to preispituju - državne institucije.
„Politika” bi mogla, trebalo bi (izvinite na zahtevu) da razjasni akciju „Mediji”: da li je Tužilaštvo prikupljalo građu, da li namerava da podiže optužnice, protiv koliko ljudi, kada? Zar je malo bilo šest godina? Nema razloga da bilo ko beži od odgovora i odgovornosti. Ako ne možemo ili nećemo da razjasnimo ovu sadašnju medijsku pomrčinu, hajde da skinemo zavesu sa onog što se zbivalo pre dve i po decenije.
Da ne bude - opet kasno. I opet kajanje. I, naročito, da ovi novinari, čija su se imena pominjala ili se pominju, ne žive u predsoblju sudnice ili ludnice - da li će ih neko goniti i hapsiti. Ovo ugonjenje straha i držanje lisica iza leđa - suluda je pravna i ljudska igra!
*Novinar
Komentari (4)
ostavi komentar04.12.
2014.
Cinjenice a ne naklapanja
Vukotic je svojim tekstom u Politici (Novinari - ,,ratni zlocinci,,) ostao dosledan u odbrani novinarske profesije, na zalost nesposobnih n.n. novirara koji ,,drekom,, (a ne cinjenicama!) svakako nece uspeti da steknu one vrednosti koje se nalaze na ,,prvoj liniji novinarskog fronta,,!
Odgovori04.12.
2014.
Propovednik Manojlo
Drug Manjo je ostavio haos u Blicu, Glasu javnosti, Novostima, a neka se pripreme i ovi u Penzionom fondu!
OdgovoriI on i dvojica o kojima drzi propoved, ne zasluzuju prostor u medijima vec u kaljuzi...
03.12.
2014.
Re: samo ne vi
Ocigledno neki Dmitrovicev amater leci kompleks ovakvom laznom jadikovkom. A ima zastave da arlauce,u kakvoj kuci radi, sa tirazom manjim za 50.000 nego za vreme Manja... to su vase muke drekavci
Odgovori03.12.
2014.
САМО НЕ ОН!
Треба УНС да се укључи, то му је и обавеза, у одбрану новинара које поново окривљују за све и свашта. Али немојте, аман, да дајете простор (па макар то било и преношење из уважене ”Политике” коју, узгред да кажем, поново ценим и због Љиље Смајловић) човеку о коме се не само у журналистичким круговима много лошег зна. Да је правде, правичности и закона ”вечни Мањо” је одавно заслужио да се њиме позабаве разни тужиоци, а у црно је завио, финансијски и свакојако, све редакције којима је командирао. Какав је само русвај оставио у НОВОСТИМА, а наследио је пуну касу и огроман тираж у петооктобарској ноћи кад је упао са налогом неког кризног штаба са парафом сад пок.адвоката Батића.Немојте се, молим Вас, либити да ово објавите. У име истине и новинарског морала.
Odgovori