Vesti
12. 12. 2014.
Uvodnik
Pomoć prijatelju
Pita me prijatelj mogu li bar na trenutak da se manem visoke politike, Putina, Amera, gasovoda i advokata i da obratim pažnju na njegov problem.
Kupuje auto. Polovan, naravno, primereno situaciji i vladinoj politici štednje. Video u oglasima dva automobila, očuvani, isti model, godište, čak i boja, jedan dizelaš 2,2 a drugi benzinac 1,8. Dizelaš jeftiniji, više mu se svideo, ali kad su mu rekli da je registracija za njega 60.000 dinara, odmah se o'ladio. Takav je zakon - oporezuje luksuz! Voziš dizela koji manje troši, ali mu je zapremina motora veća od 2.000 kubika.
Čije interese štite ovakvi i slični zakoni: građane, državu ili interesne grupe?
Pre nekoliko dana „Politika” je objavila kako jedna rodbinskointeresna grupa povezanih lica godinama kroji saobraćajne propise u Srbiji. Isti ljudi, organizovani u jednu NVO, članovi su radne grupe za pisanje zakona, zatim isti učestvuju u kampanji za bezbednost u saobraćaju, gostuju u medijima, a onda traže izmene tog istog zakona koje će takođe oni da pišu i tako u krug, već godinama.
Da li je drugačije kad se donose zakoni o ekologiji, medijima, poljoprivredi? Ko su ljudi u Srbiji koji pišu zakone?
Mesecima smo slušali kako će novi medijski zakoni postaviti evropske standarde, ali tek uoči njihovog usvajanja saznalo se za skandalozne odredbe o vlasništvu. Sad imamo zakon po kome svaka baraba koja ima dovoljno para može da napravi ofšor firmu i bez problema kupi bilo koji medij u Srbiji.
Na pitanje zašto se takva odredba usvaja, medijski stratezi su imali jednostavno objašnjenje - da je tekst odobren u Briselu i da ne može da se menja jer je „usklađen sa evropskim propisima”.
Ovih dana gledamo kako bukti rat između tabloida, a u pozadini se valja priča o vlasništvu, akcijama i garancijama.
Ostali ćute zagledani u medijsku strategiju. Ćute i ministar i njegovi pomoćnici. Ne pitaju ni to kako jedan vlasnik može da ima dve nacionalne televizije.
A oni koji su najviše agitovali i učestvovali u izradi novih zakona sada su žestoki kritičari režima koji guši slobodu medija, uvodi cenzuru i autocenzuru.
O ozakonjenim anonimnim vlasnicima medija pojma nemaju. Nisu krivi oni, nego neke bezimene radne grupe, idealni alibi za sve propuste, pod uslovom da u toj grupi ne učestvuješ.
Razumem da su ministarstva pretrpana stručnim kadrovima kojima je uža specijalnost lepljenje plakata i da nemaju mnogo ljudi vičnih pisanju zakona.
Zato valjda i angažuju eksperte, nezavisne, neretko iz NVO sektora, jer ipak oni najbolje artikulišu naše, narodne interese.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.