Vesti
28. 03. 2016.
Maja Vukadinović: Medijska marginalizacija kulture
Kulturolog i analitičar medija Maja Vukadinović istražuje medijske fenomene, ali i odnos kulture i medija. Za portal Intervju kaže da je mnogo toga uticalo na stanje u medijima u Srbiji, da vlast treba da insistira na poštovanje medijskih zakona i podstiče medijsko preduzetništvo.
Šta je sve doprinelo lošem stanju u medijima?
Stranice bi mogle biti ispisane o tome šta je sve uticalo na stanje u medijima u Srbiji. Najpre, novinarstvo je degradirano. Mnoge redakcije i novinari koji se i dalje bave ovim, nekada veoma uvažavanim zanimanjem, jedva preživljavaju. Brojni su napustili profesiju iz ekonomskih razloga i zbog različitih pritisaka na medije. Autocenzura je već postala opšte mesto. Privatizacija medija, posebno lokalnih, dovela je da mnogi ostanu bez posla, dok su kapital i identitet većine novih vlasnika u najmanju ruku sumnjivi.Neveseloj slici doprinosi nepoštovanje medijskih zakona, zakasnela primena propisa ili nedovoljno dobra rešenja – kao u slučaju televizija koje emituju rijaliti. Takođe, malo je tradicionalnih medija koji danas imaju kredibilitet. Čak i oni koji su nekada smatrani svetionicima kvalitetnog izveštavanja, utopili su se u komercijalnu uređivačku politiku svojih vlasnika i time izgubili identitet. Mnogi mediji svojom uređivačkom politikom liče jedni na druge, a publika verovatno ima utisak da joj se iz različitih izvora serviraju iste, u velikoj meri strogo kontrolisane informacije.
Na sve navedeno najviše je uticao odnos svih vlasti posle 2000. godine prema medijima, kao i stav medijskih vlasnika o tome kakve bi sadržaje trebalo plasirati.
Gde su u Srbiji granice slobode govora, može li svako javno da kaže ono sto misli i kakve su posledice toga?
Svakoj vlasti odgovara da ima određena “ostrva slobode”, kako bi se stekao utisak da je javna kritika moguća i poželjna. Ali, ne bi trebalo da se zavaravamo time što možemo da gledamo emisiju “24 minuta”, čitamo kolumne Draže Petrovića i posmatramo stvarnost u ogledalu Njuz neta. Pozitivnih primera ima još, ali generalno, ne može svako da kaže šta misli, a pogotovo da prođe nekažnjeno, što obično podrazumeva provlačenje nečijeg lika i dela kroz tabloidno blato. Najsvežiji primer je napad omiljenog tabloida na urednika Krika-a.
Ko i kako može i treba da poboljša stanje u medijima u Srbiji?
Moć da poboljšaju stanje u medijima, naravno, imaju ljudi na vlasti. Za početak, oni to mogu da učine insistiranjem da se medijski zakoni poštuju. Idealistično bi bilo očekivati da će (bilo koja) vlast stimulisati istraživačko novinarstvo. Država bi trebalo da podstiče medijsko preduzetništvo, pre svega u onlajn sferi. Medijski profesionalci mogli bi sami da učine mnogo toga, a pre svega da budu solidarniji. Svako sam sa sobom treba da razluči da li će se povinovati (auto) cenzuri, pa i po cenu da napusti profesiju. Što više bude onih koji svoj posao obavljaju časno i profesionalno, veće su šanse da se i ukupno stanje u medijima bar u izvesnoj meri popravi.
Na koji način unaprediti poziciju kulture u medijima?
Bolji tretman kulture u medijima direktno zavisi od odnosa države prema kulturi – a ona je kao oblast marginalizovana. Dakle, da bi kultura u medijima bila više zastupljena, ona mora da bude prepoznata kao prioritet u društvu. Takođe, kada tržište ne bude glavno ili jedino merilo vrednosti, biće više mesta za kvalitetne kulturne sadržaje. Kulturu u medijima, bar u onima u kojima ona zauzima vidljivo i važno mesto, treba mnogo više promovisati. Ako se već sa svih strana promoviše šund svake vrste, oni koji plasiraju kulturu u medijima, moraju to da čine mnogo promišljenije i, moram da kažem, agresivnije. Živimo u takvom društvu i takvim vremenima da ono što je istinski vredno u svakoj oblasti, pa i kulturi, mora da “vrišti” za pažnju da bi bilo primećeno. Zato je bolji marketing kulture u svim ozbiljnim medijima apsolutno neophodan.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.