Vesti
14. 10. 2018.
Glavom platili pišući istinu za naš list
Dvojica novinara "Večernjih novosti", Milan Žegarac (44) i Jusuf Čehajić (50), poginuli su pre punih 27 godina na vukovarskom ratištu. Žegarac je ubijen 7. oktobra 1991, a Čehajić samo pet dana kasnije, na kućnom pragu. Do danas istraga o njihovoj smrti nije ni pokrenuta. Udruženje novinara Srbije, istražujući sudbine ubijenih i nestalih kolega, došlo je do saznanja da je Žegarac, ratni izveštač iz novosadskog dopisništva "Novosti", stradao na uglu Trpinjske ceste i Hercegovačke ulice.
Njegovo telo je dan kasnije uspeo da izvuče vojnik na redovnom odsluženju roka u JNA Zoran Milanović. Pogođen je jednim metkom u vrat, pretpostavlja se iz snajpera.
Sagovornik iz komandne strukture JNA, koji je u to vreme bio na terenu, potvrdio je UNS da je Žegarac mogao biti ubijen jedino sa hrvatskih položaja, budući da se našao punih 800 metara na teritoriji koju kontrolišu hrvatske oružane formacije. Bio je laka meta. Njegov poslednji tekst objavljen je istog dana kada je stigla vest da je ubijen.
Nepunih nedelju dana kasnije, u dvorištu svoje kuće usred Vukovara, stradao je i Jusuf Čehajić Čeha, stalni dopisnik našeg lista iz ovog grada. Poginuo je dok mu je žena bila na radnom mestu, u bolnici.
Kod sebe je imao novinarski notes, od koga se nije odvajao. Umesto njegovog poslednjeg izveštaja, supruga Nada je tog dana dopisala: "U 10 sati, 12. oktobra, u dvorište je pala granata i pogodila Jusufa u prsa. Od jačine zid je porušen, a Jusufa je bacila u podrum.
Sahranjen je u zajedničku grobnicu kod bolnice, pod rednim brojem 186." Kasnije je telo ekshumirano i sahranjeno u porodičnoj grobnici, u Vukovaru. Imena oba novinara "Novosti" našla su se na spomeniku poginulim žurnalistima iz celog sveta, na platou pored reke Potomak, prekoputa Bele kuće i Linkolnovog memorijala. ? V. N.
Stradalo 39 novinara
Čak 39 novinara i medijskih radnika koji su radili za srpske redakcije ubijeno je, kidnapovano, nestalo ili izgubilo život pod nerazjašnjenim okolnostima, između 1991. i kraja 2001. godine, objavio je UNS. Od toga, samo na KiM je od avgusta 1998. do septembra 2000. ubijeno i nestalo njih sedam.
Komentari (3)
ostavi komentar16.10.
2018.
Re: Žegarac
Gulane,
OdgovoriKrajnji je momenat da se prisetiš da izvesni "kapetan Kole" koji se šinjao i igrao rata po Trpinjskoj NIJE Radoslav Kostić iz DB-a...i da JSO nije postojao 1991. godine.
Ne znam na koji "deo stvari" misliš, jer je izvlačenje tela Žegarca i Jokića sa "ničije zemlje" potrajalo, tako da ne verujem da si "za tri minuta dobio i deo stvari".
Žegarca sam video poslednji put pola sata pred smrt, pokušao da ga odgovorim od sulude ideje da se okolo naokolo kroz kukuruze ide na "ničiju zemlju". Oni su otišli, a ja sam se vratio u Trpinju i seo na kafu sa Ljupčetom Makedoncem, i tu nas je posle sat vremena zatekla vest o pogibiji Žegarca.
Zna se da su ga ubili sa "naše" strane, sasvim očekivano jer su im došli "na cev", tako da nema potrebe da se Hrvatskoj strani pripisuje ubistvo Žegarca.
15.10.
2018.
Žegarac
"Sagovornik iz komandne strukture JNA"...i gomila gluposti, besmislica i poluistina koje se godinama ponavljaju svakog оktobra u vezi sa pogibijom mog prijatelja Milana Žegarca.
OdgovoriTog jutra sam bio u kafeu Black & White, pokušavao da odgovorim pokojnog Žegarca i pripadnika TO Jokića koji ga je vodio (teško ranjen, preminuo isti dan) od ideje da zaobiđu poslednju liniju "naše" odbrane i kroz kukuruze se pojave "našima" na cev - iz pravca odakle se mogao očekivati samo "neprijatelj"...nije vredelo, oni su otišli kroz kukuruze, a ja sam se vratio u Trpinju...posle sat vremena pronela se vest da su ubijeni u besmislenom šunjanju po "ničijoj zemlji", da Žegarac u kamuflažnom prsluku je bio laka meta.
Da budemo precizni, Žegarac je ubijen sa "ove strane", isključivo svojom greškom, tako da nema potrebe to pripisivati Hrvatskoj strani.
15.10.
2018.
Тачност
Са обојицом колега сам био на ратишту...
OdgovoriТо што пишете није тачно! Три минута после погибије Жегарца добио сам комплетну информацију и део његових ствари. Комплетну причу ми је дао покојни Радослав Костић.
Све је било другачије него што ви пишете! Коме тако помажете?
Све је обрнуто од оног што пишете... Борите се за тачног новинарства, а дајете дезинформације.
И са Јулком - Јусуфом сам био три дана пре погибије!
То није коректно због прошлости новинарства, није ни добро за будућност новинарства!
Сви причате и пишете о томе., понајвише Ви који нисте били тамо!
То није слика нашег данашњег новинарства и положаја новинара!
Поздрав
Б. Гулан