Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Preminuo Teri Anderson, novinar kog su islamistički militanti sedam godina držali u zarobljeništvu
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

22. 04. 2024.

Izvor: Rojters/RTS/N1

Preminuo Teri Anderson, novinar kog su islamistički militanti sedam godina držali u zarobljeništvu

Teri Anderson, američki novinar kojeg su islamistički militanti držali u zarobljeništvu skoro sedam godina u Libanu i koji je simbolizovao težak položaj talaca iz zapadnih zemalja tokom građanskog rata u toj zemlji, preminuo je u 76. godini, navodi se u saopštenju njegove ćerke, prenosi Rojters.

Bivši glavni dopisnik agencije Asošijejted pres sa Bliskog istoka, koji je u zarobljeništvu u Libanu proveo gotovo sedam godina, umro je u svojoj kući u Grinvud Lejku u Njujorku, saopštila je njegova ćerka Sulome Anderson, koja je rođena tri meseca nakon što je on otet, prenosi RTS.

U jedva osvetljenim ćelijama Andersona su, zavezanih ruku i nogu i sa povezom preko očiju veći deo vremena, držale uglavno šiitske militantne grupe. Novinar, koji je i bivši marinac, nakon oslobađanja se prisetio da je „gotovo poludeo“ i da je samo ga je vera sprečila da se ubije pre nego što je oslobođen u decembru 1991. godine.

Anderson je otet u Bejrutu 16. marta 1985. nakon što je odigrao partiju tenisa. Zeleni mercedes je stao ispred njega, a trojica naoružanih napadača su u auto odvukla Andersona.

Proiranska grupa Islamski džihad preuzela je odgovornost za otmicu, rekavši da je to deo „nastavak operacija protiv Amerikanaca“. Otmičari su tražili slobodu za šiitske muslimane zatvorene u Kuvajtu zbog bombaških napada na tamošnje ambasade SAD i Francuske.

Bio je to početak noćne more za Andersona koja je trajala šest godina i devet meseci tokom kojih je bio zaglavljen u ćelijama ispod ruševnih ulica Bejruta i drugde, često loše hranjen i spavao na tankom, prljavom dušeku na betonskom podu.

Tokom zatočeništva, i njegov otac i brat su umrli od raka, a svoju ćerku Sulome video je tek kada je imala šest godina.

Drugi taoci opisali su Andersona kao tvrdog i aktivnog u zatočeništvu, koji uči francuski i arapski i redovno vežba.

Međutim, pričali su i o njemu kako je udarao glavom o zid sve dok nije iskrvario od frustracije zbog batina, izolacije, lažnih nada i osećaja da ga spoljni svet zanemaruje.

„Postoji ograničenje koliko dugo možemo da izdržimo, a neki od nas se veoma loše približavaju granici“, rekao je Anderson na video snimku koji su pustili njegovi otmičari u decembru 1987.

Brojne novinarske grupe, vlade i pojedinci tokom godina pozivali su na oslobađanje Andersona, a njegov rođendan 27. oktobra postao je nezvanični američki dan sećanja na taoce.

Anderson je rekao da je nekoliko puta razmišljao da se ubije. U velikoj meri se oslanjao na svoju veru, koju je, kako je rekao, obnovio šest meseci pre nego što je kidnapovan.

„Mora da sam pročitao Bibliju 50 puta od početka do kraja. To mi je bila ogromna pomoć“, rekao je Andreson nakon oslobađanja.

Njegova sestra Pegi Sej, koja je umrla 2015. godine, bila je njegov najžešći zagovornik tokom zatočeništva.

Anderson je rođen 27. oktobra 1947. u Lorajnu u Ohaju, a odrastao je u Bataviji u Njujorku. Diplomirao je na Državnom univerzitetu u Ajovi i proveo šest godina u Marinskom korpusu SAD, uglavnom kao novinar.

Radio je za AP u Detroitu, Luisvilu, Njujorku, Tokiju, Johanesburgu, a zatim i Bejrutu, gde je prvo otišao da pokriva izraelsku invaziju 1982. godine.

Nakon oslobađanja predavao je novinarstvo na više američkih fakulteta do penzionisanja 2015. godine.

 

 

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi