Vesti
23. 03. 2013.
Radijski signal vezuje Srbe
Premijera dokumentarnog filma „Kosma” Sonje Blagojević biće održana 29. marta u 20 sati u Centru „Sava” u Beogradu. Ovaj dokumentarac ne sadrži klasičan zaplet, u njemu ne postoji glavni lik, već ima kolažnu strukturu koja uz rad mreže Kosovske medijske asocijacije ( „Kosma”) slika i živote ljudi u južnoj pokrajini.
Rediteljka Blagojević kaže za naš list da joj je ovu temu predložio njen učitelj filma Zoran Popović, producent „Kosme”, zajedno sa suprugom Svetlanom, i ispričao joj da u Goraždevcu radio - stanica predstavlja centar života u toj zajednici.
– Mrežu „Kosma” čini pet radio - stanica koje tako udružene uspevaju nešto fantastično, da svojim signalom povežu sve izolovane srpske sredine na Kosovu i Metohiji. Ljudi tako uspevaju da prevaziđu prepreke, da komuniciraju, ma koliko okolnosti bile teške. Tada sam predosetila film i izazov strukture koju bih gradila prateći put zvuka – priča rediteljka, koja je snimajući dokumentarac „Moj drug Srbija”, o američkom klovnu Džou Mami, jednu noć na Kosovu provela u KIM radiju u Čaglavici, članici „Kosme”.
Ova mreža se finansira iz donacija, priča nam rediteljka, tako da se stalno bori za opstanak. Ali, i sa čestim nestankom struje i neslobodom kretanja novinara. Ipak, „Kosma” mreža se izborila za postojanje svog glasa, za slobodu unutar (ne) vidljivih granica.
– Dnevnik koji se svakodnevno emituje sastoji se od vesti koje šalju novinari iz svih pet stanica. Njime oni jedni drugima pričaju o sebi. To je osnovna ideja mreže, da se mali, inače nečujni, lokalni glasovi uliju u jedan veći – ukazuje Blagojevićeva koja je u filmu tragala za zvukom Kosova, ali i za budućnošću pokrajine.
U sećanju joj je dominantan zvuk agregata, kada na radiju nestane struja. – Sećam se i žamora i muzike iz jedinog alternativnog kluba u Gračanici, brundanje minijaturnih motora kada voze decu u Klokot banju, ali i potpune tišine noći u Goraždevcu. A budućnost čujem u radijskim glasovima koji, za mene, otelovljuju ideju povezivanja, kreativnosti, životne borbe.
O budućnosti srpskog življa na Kosovu u filmu govore stanovnici koji svoje viđenje trenutne situacije iznose Sonji u kameru.
– Ako ovde nema nade za nas, nema je ni na bilo kom drugom mestu, rekla mi je u jednom razgovoru novinarka „Kosma” mreže. Većina Srba sa kojima sam se na Kosovu sretala voleli bi da tamo i ostanu. Sećam se čoveka iz radijske ankete, iz Kosovskog Pomoravlja, koji kaže kako za 10–20 godina tamo neće ostati nijedan Srbin... Zatim za sebe kaže da je optimista i da nije prodao svoje imanje, za razliku od mnogih. Blizak mi je ovaj paradoksalni doživljaj te budućnosti, u svojoj neskladnoj životnosti, beznađu i nadi – ističe autorka kojoj se tokom boravka na Kosovu najveća impresija sastojala u opažanju kontrasta, koji postoje na svakom koraku. Kontrast se opaža i u „Kosma” mreži, čije su članice mali javni servisi u getima.
– Sela su prekrojena u gradove, a gradovi sabijeni u sela. Osećate snagu duha ali i očaj. Neverovatna raznolikost i bogatstvo prirodnih lepota su najveći kontrasti – ukazuje rediteljka koja je na filmu radila tri godine (snimanje je trajalo od maja 2010. Do septembra 2011) , tokom kojih je nastalo 120 sati materijala.
Sistem ostrva
Živojin Rakočević, jedan od protagonista filma „Kosma” i jedan od osnivača ove mreže, kaže da je nastanak ovog projekta podstakla činjenica da niko nije znao šta se događa u „getu” pored vas.
„Nismo znali šta se događa u Štrpcu, u Goraždu. Funkcionisali smo po sistemu ostrva i nismo imali glasove jedni od drugih. A onda smo napravili link, glasove smo povezali u vesti”, kaže Živojin Rakočević, dodajući da Sonja Blagojević u filmu „Kosma” prikazala pre svega – život.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.