Vesti
13. 10. 2011.
„Vimbldonski dnevnik” Mire Radojčića
U UNS-u predstavljena knjiga o legendi „Politike” i srpskog novinarstva
U vreme kad se svakodnevno pitamo kako sačuvati jezik od najezde sveznajućih javnih ličnosti, izlazak knjige o Miroslavu Radojčiću (1920-2000) dođe kao šansa za „mali godišnji odmor” od svih tih besmislica…
U Udruženju novinara Srbije (UNS) predstavljena je knjiga o legendi „Politike” i srpskog novinarstva – „Vimbldonski dnevnik: Život je uvek pun ironije” – koju je priredio Miroslav Jokić, filmski, televizijski i pozorišni reditelj.
O ovoj zbirci tekstova s najčuvenijeg teniskog turnira, objavljivanih od 1951. do 1988, govorili su pored priređivača i velikan šaha Svetozar Gligorić, predsednik Teniskog saveza Srbije Slobodan Živojinović i generalni sekretar UNS-a Nino Brajović.
Naglašavajući da je Radojčić svojim smislom za pisanje uveliko nadilazio granice novinarstva i u pojedinim stvarima bio čak ravan nekim najslavnijim imenima svetske književnosti, Jokić je rekao i to da je „Radojčić polazio od toga da je šampion pre svega čovek”.
Brajović je podvukao da je reč o „maheru jednostavnog jezika” a Živojinović dodao i ovo:
„Imao sam sreću da ga upoznam na Vimbldonu dok sam igrao kao junior. Prijalo mi je da budem u društvu takvog gospodina i džentlmena, s onom čuvenom leptir mašnom, i povremeno sam s terena bacao pogled ka Kraljevskoj loži u kojoj je imao mesto sa svojim imenom i prezimenom. Njegove pohvale su mi davale krila. U tenisu je kruna svega Vimbldon, a ja sam tu 1986. dogurao do polufinala, dok je on stigao na sam vrh”.
Gligorić, blizak Radojčićev prijatelj od dečačkih dana, dao je pregled njegove karijere koju je počeo u „Politici” neposredno posle oslobođenja Beograda 1944, kad je sticajem okolnosti poslat u zoološki vrt da napravi reportažu.
„Voleo je demokratiju i pravdu, kvalitet rada u svemu, a nikada nije precenjivao svoj rad. On je prva novinarska legenda u svojoj zemlji, a bio je popularan i u SAD i u Engleskoj. Pre Drugog svetskog rata bio je fudbalski golman u sarajevskoj Slaviji, a odmah posle rata učestvovao je na državnom prvenstvu u šahu. Kasnije je zavoleo i tenis. Bio je najveći idealista koga sam znao”.
A. M.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.