UNS vesti
11. 01. 2022.
Sećanje na kolegu Đuru Lazića (1953–2021)
Krajem 2021. godine sahranjen je Đura Lazić, novinar lista „Pruga“ u penziji i član Udruženja novinara Srbije. Lazić je preminuo 27. oktobra, a sahranjen je 3. novembra 2021. godine u Beogradu.
Lazić je rođen 1953. godine u selu Žegra, opština Gnjilane. Novinarstvom je počeo da se bavi 1983. godine u Prištini. Radio je kao novinar „Jedinstva“. Bio je dopisnik „Večernjih novosti“, „Politike“, agencije TANJUG.
Novinarstvom prestaje da se bavi 1990. godine kada postaje predsednik Opštinskog odbora Socijalističke partije Srbije u Gnjilanu, a potom i poslanik u Veću građana skupštine Savezne Republike Jugoslavije.
Početkom 2004. godine novinar je u redakciji lista „Pruga“. Radio je i na uredničkim poslovima.
Od kolege Lazića oprostili su se kolege iz Medija centra „Železnice Srbije“, a tekst koji sledi objaviće „Pruga“ u narednom broju.
Sve nas je duboko dirnula vest o smrti našeg dugogodišnjeg kolege Đure Lazića. Đura je rođen je u Gnjilanu, završio je srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Prištini. Bio je novinar u prištinskom dnevnom listu „Jedinstvo“ i dopisnik „Večernjih novosti“ sa Kosova i Metohije. Predavao je srpski jezik u srednjoj školi u Prištini. Ostao je upamćen kao neko ko nije učio decu samo gradivo, već ih je učio i životu, zbog čega su ga đaci mnogo voleli i bio im je omiljeni profesor.
Na železnicu je došao početkom 2006. godine. Bio je, najpre, novinar u listu „Pruga“, zatim je radio kao urednik Službenog glasnika “Železnica Srbije“, bio je glavni i odgovorni urednik lista „Pruga“ i redaktor. Pamte se njegovi nadahnuti tekstovi puni prelepih opisa pisani sa terena, reportaže o ljudima pune topline, pisane na njemu osoben način. Znao je i da „naoštri pero“ u kritičkim analizama tema vezanih za poslovanje železnice ili ukazivanjem na negativne pojave.
Naš kolega Đura bio je prava enciklopedija znanja, pametan i mudar, ali nesebičan da svoje znanje podeli sa drugima. Boem sede kose i brade, po kojoj su ga svi prepoznavali, uvek je bio spreman da pomogne i da savet. Bio je pun priča o dogodovštinama iz svog bogatog života, većim delom iz kafana, gde se susretao sa mnogim živopisnim likovima, pesnicima, glumcima, pevačima, ali i sa onim „običnim svetom“, a kojima je uveseljavao kolege.
Izuzetno je voleo svoju porodicu, bio požrtvovan suprug Svetlani, a trudio se da svoje troje dece Nikolu, Nebojšu i Kosovku izvede na pravi put, da budu čestiti ljudi, u čemu je i uspeo. Najveći deo penzionerskih dana, kojih nažalost nije doživeo mnogo, provodio je sa unukom Maksimom kog je obožavao.
Dragi Đuro, nikada nećemo zaboraviti tvoj boemski šarm, mudre izreke i toplu ljudsku reč.
Komentari (1)
ostavi komentar12.01.
2022.
Djuro Lazić, odlazak
Bože, koliko divnih ljudi iz generacije 1953 ode prosle godine u večnost. Večna mu slava i hvala!
Odgovori