Naslovna  |  Aktuelno  |  Dosije Politika (2012 - )  |  Zakon o „Politici”
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Dosije Politika (2012 - )

13. 11. 2015.

Autor: Slobodan Giša Bogunović, filozof, teoretičar arhitekture, potomak osnivača „Politike” Izvor: Politika

Zakon o „Politici”

„Politika” je danas pred istorijskom prekretnicom, valjda ne i sudbinskim porazom. Njen najveći vlasnik, država, napušta je „izlazeći iz medija” po smernicama neupitne Medijske strategije i slova Zakona o medijima, koji, nažalost, u delo sprovodi tržišnu mantru da je privatno vlasništvo jemstvo njihove nezavisnosti.

„Politiku” država ostavlja u dužničkom ropstvu kojem je sama kumovala, sa finansijskim obavezama koje je na sebe preuzela pa potom bez reči porekla.

Što je poznati čas kada nastupa svetinja kapitala kao spasonosca, te ne mari ako se „Politika” preda svome antipodu sa imenom dečka s kačketom koji novine ne pravi već raznosi, radije pronosi glasine no što prenosi vesti; ili pripadne nekakvom subjektu zamućenog ofšor lica, vijugavog tela s hiljadu ruku i dugačkim prstima na sve četiri strane sveta.

Za „Politiku” to i nije novost, jer oko nje se uvek nešto plelo uz uzavreli karakazan.

Ona, sva otvorena prema spolja i javnosti, kao i prečesto u prošlosti, ponovo zavisi od neprozirnog komplota moćnika, od divljaštva podekonomije fiktivnih ugovora, od ortačkih dogovora i stranačkih vojnika koji oko njene sudbine posluju u mračnom skrivalištu van znanja javnosti i iza scene.

Valjda zato što je političko sudbina „Politike”, kako joj ime i govori.

Business as usual, rekao bi ironično Habermas.

U svome apelu protiv privatizacije „Zidojče cajtunga”, koji se pre nekoliko godina našao pred padom u ruke berzanski orijentisanih koncerna, ovaj filozof je obavezu da država štiti javno dobro poput kvalitetne štampe izjednačio sa onom da osigura snabdevanje stanovništva energijom.

„Štampa je druga vrsta energije”, dodao je, „bez čijeg dotoka nastupaju smetnje, koje oštećuju i samu demokratsku državu.”

A „Politika” je za svoj vek i jedanaest godina, i uprkos padovima koji su bili ogledalo političkog udvorištva, ipak dokazala da je javno dobro i „motor javnog diskursa”, institucija građanskog dominiona u zemlji koja institucije s mukom izgrađuje, i mnogo šta drugo.

Građanska kuraž, ozbiljnost, hladnokrvnost i konsekventnost, o kojima je pisao njen osnivač Vladislav F. Ribnikar u Uvodniku prvog broja, uljudnost, gospodstvenost i kulturni nivo, koje je isticao Jovan Dučić, činili su je, u pretežnom trajanju, državnički odgovornijom od mnogih jalovih državnika i po neuspesima upamćenih i izmenjivih vlasti, nebrojenih loših i manje loših zakona.

Da je, recimo, njena konstanta istrajnosti i višegeneracijskog pregnuća ugrađena barem u neke naše državne poduhvate, u ekonomske, naučne ili obrazovne napore, u pojedino naše stvaralaštvo i poneku državničku misao, bilo bi nam sigurno odavno svima bolje.

Ali nije, „Politika” je u toj istrajnosti usamljena i tim vrednija.

Više puta je rečeno da je otuda izrasla u riznicu našeg kolektivnog sećanja, čak i u kulturnu baštinu za Unesko, u istorijski arhiv, pa joj se ne može poreći ni državotvornost, a ni to da je okosnica našeg suvereniteta i identiteta.

A da li joj to daje za pravo da bude pod kapom „državnog razloga”?

Bez sumnje da. Sve dok se oko „Politike”, kao ranjenog plena, roje osuđivani privredni kriminalci i biznismeni s tek skinutim nanogvicama, neophodan je trajni moratorijum na njenu privatizaciju, jer njeno očuvanje spada u grupu viših razloga, i jeste razlog viši i državni po sebi, ona vrednost i opštost koja preteže u odnosu na svaki i poseban interes pojedinaca, ali takođe i u odnosu na jedan sasvim loš zakon.

Zbog svega toga „Politika” spram drugih medija ne treba da ima jednaku „startnu poziciju”, kako tvrdi ministar kulture, jer je, ma koliko se konkurencija srdila, ipak neko važan a neko drugi manje važan.

„Politika” bi zato mogla da bude primer da u Srbiji nije sve na prodaju.

Takođe i da su prave vrednosti merljive imenom, modernim „brend-nejmom”, a prevedeno, važnošću za društvo, kulturu, obrazovanje, demokratske tekovine, za državu samu, te da bilansi padaju s pravom u senku, jer su u odnosu na to sekundarni, a takvi za sada neka i ostanu.

I da „Politici” nije suđena lakoća jednog „Pleja” na frekvenciji ugašenog Radija B 92, već još veća temeljitost, ozbiljnost i objektivnost, a njenim novinarima refleksija i odmerenost, pismenost, uljudnost i distanca, sve ono, uostalom, čime se „Politika” u svom najboljem ruhu mogla ponositi.

Interes države jeste da tu uljudnost, takvu poziciju novinara i novinarstvo u vremenu ekrana, u Teslinoj galaksiji, sačuva.

Da se u šumi informacija jednog doba u kojem svaki korisnik interneta može biti pronosilac vesti, pa i novinar s redakcijom u smartfonu, probije informacija sa zaleđem, referencom, kredibilnim potpisnikom, uz objašnjenje i analitički komentar.

Stoga, neka „Politika” bude zaštićena zakonom, Zakonom o „Politici”, kao što jednako i s pravom postoji Zakon o Srpskoj enciklopediji ili Zakon o Matici srpskoj.

Kao što, po članu 1. Zakona o Matici, ona obavlja poslove i ostvaruje ciljeve od trajnog značaja za književnost, nauku i kulturu srpskog naroda, neka i „Politika” po članu 1. njenog zakona obavlja poslove objektivnog informisanja i ostvaruje ciljeve od trajnog značaja za društvo i kulturu tog naroda.

I neka član 2. samo ponovi Ribnikarev navod iz 1904: da slobodno pretresa sva javna pitanja, bez gneva i bez pristrasnosti, da pravednom kritikom vladinoga rada potpomaže opoziciju; da lojalnošću svojom i nepristrasnošću štiti vladu od neosnovanih napada opozicije.

I neka takav zakon bude zaštitnik slobode, a ne apsandžija njen, kako je, obrazlažući svoj nacrt Zakona o slobodi štampe, davno napisao Mita Rakić.

 

 

Komentari (4)

ostavi komentar
pet

13.11.

2015.

anonymous [neregistrovani] u 17:59

pitanje

Ko je ovaj čovek?

Odgovori
pet

13.11.

2015.

anonymous [neregistrovani] u 12:34

Саопштење ЕФН

ЕФН за усвајање закона о „Политици“
Понедељак, 19. октобар

Евроазијски форум новинара (ЕФН) сматра да би Влада Србије по хитном поступку требало да припреми и пред Народну скупштину изнесе Закон о дневном листу „Политика“.
Према мишљењу ЕФН, држава би могућност да „Политика“ буде приватизована на закулисан начин посебним законом требало да сведе на минимум, штитећи њену прошлост и важну улогу коју има у српском новинарству и култури. Држава пред могуће власнике „Политике“ мора да постави посебне услове, чија су исходишта потпуна јавност у процесу куповине и безусловна доступност свих информација, нарочито оних о стварној власничкој структури и намерама предузећа које се појављује као купац, уз поштовање достигнутих стандарда новинарске професије и традиције листа.
Евроазијски форум новинара сматра да је „Политика“ важан део српског идентитета и да стога не сме постати тржишни плен. Усвајање оваквог решења показало би да је српско друштво свесно да живот постоји и изван зоне дивљег тржишта, што би за цело друштво било важан корак.

Odgovori
pet

13.11.

2015.

Dejan R. Popovic, dipl. inz. [neregistrovani] u 10:52

Ustanova javnog medijskog servisa "Politika"?!

Hvala prethodnom N. N. komentatoru na vezi; http://stanjestvari.com/2015/10/19/%D0%B5%D1%84%D0%BD-%D0%B7%D0%B0-%D1%83%D1%81%D0%B2%D0%B0%D1%98%D0%B0%D1%9A%D0%B5-%D0%B7%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0-%D0%BE-%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D1%86%D0%B8/

Moj danasnji komentar na gornji tekst u "Politici" glasi:

"Uvek sam se pitao, pa i ovom prilikom, kako privatni interes moze biti u skladu sa javnim interesom u oblasti javnog informisanja iz cl. 15. i 16. Zakona o javnom informisanju i medijima.

Zato sam nedavno, povodom teksta "Apel ministru Tasovcu" ("Politika", 13.10) poslao dopis redakciji Medju nama na temu "Ustanova javnog medijskog servisa 'Politika'?!", u cijem drugom pasusu stoji:

"Nema opravdanog razloga i objasnjenja sto je republički javni medijski servis jedino Javna medijska ustanova "Radio-televizija Srbije", prema clanu 2. stav 3. Zakona o javnim medijskim servisima, Prilikom pripremanja, javnih rasprava i donosenja medijske strategije i medijskih zakona, koliko se secam, niko nikad i nigde nije pomenuo mogucnost da "Politika" ili neka druga novinska organizacija postane ustanova javnog medijskog servisa. Zasto, ako se odavno zna da radio-programi (zvuk) i televizijski programi (slika) ne mogu na odgovarajuci nacin da zamene novine (pisana rec) u stampanom i/ili elektronskom izdanju?"

Odgovori
pet

13.11.

2015.

anonymous [neregistrovani] u 10:09

Закон о "Политици"

Идеју о Закону о "Политици" пласирао је ЕФН пре месец дана. Линк:

http://stanjestvari.com/2015/10/19/%D0%B5%D1%84%D0%BD-%D0%B7%D0%B0-%D1%83%D1%81%D0%B2%D0%B0%D1%98%D0%B0%D1%9A%D0%B5-%D0%B7%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0-%D0%BE-%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D1%86%D0%B8/

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi