Vesti
23. 08. 2022.
Intervju Takovskih novina sa Živojinom Rakočevićem: Mogućnost izbora postoji
Sa Živojinom Rakočevićem, predsednikom UNS-a, razgovarali smo, između ostalog, o pritiscima i napadima na novinare, novinarskoj etici i profesionalizmu.
Projekat koji trenutno realizujemo nosi naziv „Ne pucaj u glasnika“. S tim u vezi, kako izbeći atake na novine i novinare zbog medijskog sadržaja koji prenose?
Nažalost, svedoci smo verbalnih i fizičkih napada na novinare i medije u današnjem vremenu polarizovanog predstavljanja stvarnosti. Tu su i česte tužbe moćnih i bogatih koje služe za iscrpljivanje lokalnih i malih redakcija. Ali kao društvo ne smemo odustati od utvrđivanja dopuštenog i zabranjenog. Vraćanja vrednosti kao što je odgovornost. Potrebna je jaka i solidarna novinarska zajednica i borba za vraćanje poverenja u novinare i medije. S tim u vezi je važno isticati dobre primere – novinare koji, jasno je iz aviona, rade u korist novinarstva i imaju tu novinarsku misiju. Razotkrivaju ono što moćnici skrivaju, pristojno insistiraju na odgovorima, brane svoj integritet, fer izveštavaju i sa strašću se bave svojim pozivom.
Tehnološki, svaki čovek na planeti ima, gotovo savršenu mogućnost da bude glasnik – da prenosi ili proizvodi poruku, da ima pratioce ili sledbenike. Na jednoj strani je tehnologija, a na drugoj moć i interes. Između ta dva pola nalaze se novinar i redakcija kao entitet istine koji su teško ugroženi jer moć može da iznajmi tehnologiju i tako, na različite načine, eliminiše ili zaobiđe glasnika. Zato sadržaj, kako kažete, mora biti istinit i garant autonomije medija i novinara. Ako toga nema idemo prema najgorem totalitarizmu u kom neće biti glasnika nego konzumenata, potrošača, žrtava ili ideološko, rasnih, nacionalnih sledbenika.
Naš nedeljnik „Takovske novine“ od prošle godine bori se sa raznim pritiscima od strane lokalne samouprave. Od 15 miliona namenjenih za projektno sufinansiranje medija, „Takovskim“ je u 2021. godini dodeljeno svega 200.000 dinara (da bismo ove godine dobili celih 100.000 dinara). Takođe, ukinuto je 75 pretplata za Opštinsku upravu G. Milanovac, a potom je lokalna samouprava odlučila da prekine i sa javnim oglašavanjem u „Takovskim“ i prebacila oglašavanje u Čačak – jer je na tenderu uslov bio da list izlazi u više od 3.500 primeraka, a gle čuda, „Takovske“ imaju tiraž od oko 2.500 primeraka. I konačno, usledila je i tužba predsednika opštine G. Milanovac (zbog povrede časti i ugleda) Višem sudu u Beogradu protiv „Takovskih novina“ i glavnog urednika novina, sa odštetnim zahtevom od milion dinara. Koliko su česti slični slučajevi, i da li su pritisci češći na lokalne medije nego na nacionalne? Da li postoji rešenje za ovaj trend?
Na lokalnom nivou je najteže, jer u „velikom svetu“ možete negde pobeći, a u malim sredinama znaju koliko imate kašika u kući, znaju sav vaš život i postaviće vam nesnošljive prepreke. Udruženje novinara Srbije pažljivo prati šta se dešava sa „Takovskim novinama“ i sluša glasove koji dolaze sa, uslovno rečeno, margine. Izveštavamo za sajt UNS-a sa suđenja i ne dopuštamo da prođe bez očiju šire i stručne javnosti. To je važna uloga UNS-a. Da bude u sudnicama u kojima se odlučuje o medijima i novinarima, pogotovo kada je jasno, a nabrojali ste, da su tužbe karika u lancu kojim se lokalni medij pokušava daviti i disciplinovati. Znam da su se „Takovskim“ intenzivno bavile koleginice Olja Milošević i Dragana Bjelica.
Usredsredili smo sve svoje snage da podržimo lokalne medije, da ih sačuvamo i razvijemo taj osnovni lokalni dijalog koji je fatalno narušen. Projektno finansiranje medija je lepa ideja koja ovih godina pokazuje svoje zlo lice, i sigurno prelazi u svoju suprotnost. Rešenje je u snažnom udruživanju i otporu koji će, umesto lokalnog, dobiti nacionalni značaj i pažnju, a onaj što bude otimao novac građana koji imaju pravo da čuju drugi glas mora biti zaustavljen i ograničena njegova moć.
Kada je Vama bilo najteže u karijeri, sa čime/kime Vam je bilo najteže da se borite?
Najteži mi je bio jedan dvodnevni rat u doba mira. U njemu je nestajalo sve što nam je bilo važno, a mi smo bili nemoćni, ili nam je onemogućeno, da tu istinu pošaljemo u svet. Rat su započele naše kolege i na kraju su svi nagrađeni – novcem, stipendijama, obukama, a vođe rata apsolutnom vlašću i nezavisnošću. Radi se o 17. i 18. martu 2004. godine na Kosovu i Metohiji.
Šta je po Vama profesionalno i etičko novinarsko izveštavanje?
Videti svojim očima, proveriti svoje oči, raspolagati neumoljivim činjenicama, sačuvati distancu kao svetinju, dopustiti drugom da govori, prepoznati istinu, ne dozvoliti sumnji da vam pojede srce i duh...
Koji su poželjni atributi dobrog novinara, a koji dobrog urednika?
Istinoljubiv, pravičan, obrazovan, čuvar vrednosti, sposoban da ugrize ruku koja ga hrani, spreman da brani profesiju, da je svestan entiteta koji predstavlja i istine kojoj služi, da može da prihvati urednika. Urednik treba uz sve odlike novinara još da bude kišobran, da može da podeli interes novinara i da ga zaštiti kao roditelj.
Mediji neretko plasiruju poruke diskutabilnog karaktera. Kako pomoći konzumentima medijskog sadržaja – bilo da je reč o televiziji, radiju, internetu ili novinama – pri filtriranju medijskih poruka koje ih obasipaju?
Mora se steći minimum poverenja u medij, mora se, makar malo, shvatiti da mogućnost izbora postoji. Regulatori, udruženja, bi trebalo da podižu svest o izboru.
Koliko ste zadovoljni poštovanjem Kodeksa novinara Srbije i da li se to može unaprediti?
Mi kao Udruženje ne možemo biti zadovljni, jer uvek će biti oblasti iz kojih dolazi ugrožavanje sloboda. Svesni smo da su: „Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo“.
Sloboda medija je preduslov slobode društva i demokratije. Koliko su ljudi u Srbiji svesni toga i da li ćemo u tom smislu ikada postati demokratska zemlja?
U bliskoj su vezi te slobode i jedna drugu omogućavaju. Na nama je da se za slobodu medija kao vrednost zalažemo. Radi se o borbi neprestanoj.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.