Vesti
30. 05. 2013.
Važno je da su zakoni primenljivi
OEBS je nekoliko godina najaktivniji učesnik, preciznije posrednik, u oblikovanju buduće medijske scene Srbije, prvo kroz izradu Studije, potom Strategije, a sada u njenoj prvoj primeni – izradi zakonodavstva. Koje su uporišne tačke na kojima OEBS insistira?
Opredeljenje Misije OEBS za medije jedinstveno je po tome što istovremeno kombinujemo rad na reformi medijskog zakonodavstva, praćenju poštovanja slobode izražavanja i profesionalizaciju medija kroz niz programa obuke. Trudimo se da pomognemo Vladi, profesionalnim udruženjima i samim redakcijama da stvore uslove za razvoj nezavisnih i raznovrsnih medija. To građanima treba da omogući da budu objektivno obavešteni o svim bitnim događajima i temama u društvu.
Da bi se ovo ostvarilo neophodan je, pre svega, pravni okvir usklađen sa standardima slobode izražavanja. Zakonska regulativa treba da garantuje novinarima i medijima bezbednost, nezavisnost u radu, kao i da promoviše različitost glasova u društvu, ne remeteći odnose na medijskom tržištu. To podrazumeva paralelno postojanje stabilnog i nezavisnog javnog servisa i komercijalnih emitera, kao i nezavisnih regulatornih tela u oblasti radiodifuzije i elektronskih komunikacija.
Misija se zalaže i za to da se svi zakoni donose na transparentan način kako bi se zainteresovanima omogućilo da daju komentare i sugestije. Veoma je pozitivno to što su u samu izradu nacrta zakona koji se sada privode kraju – o javnom informisanju i medijima i o elektronskim medijima - bili uključeni i predstavnici relevantnih profesionalnih udruženja čiji je doprinos nalaženju najboljih rešenja bio dragocen.
U kojim važnim strateškim opredeljenjima je tokom ovih nekoliko godina došlo do ključnih promena?
Povlačenje države iz medijskog vlasništva obaveza je koja postoji prema važećim zakonima, međutim iz niza razloga do toga nije došlo. Ova vlada pokazuje rešenost da državu do kraja “izvede” iz medija. Nadamo se da će tako biti i urađeno, s obzirom na to da je stručna javnost jedinstvena u stavu da država nije najbolji vlasnik medija. Naravno, mora se voditi računa o tome da se greške iz prethodnih privatizacija ne ponove i da se ceo postupak brižljivo koordinira sa ministarstvom i agencijom zaduženim za privatizaciju.
Značajna novina u nacrtu Zakona o javnom informisanju je ta da je javni interes osnova za državno finansiranje medijskih sadržaja. To znači da će se novac poreskih obveznika ubuduće trošiti za finansiranje medijske produkcije od javnog interesa, putem transparentnih konkursa o kojima će odlučivati nezavisne komisije.
Bitna novina je i uvođenje mehanizama za veću transparentnost vlasništva, kao i onih koji bi trebalo da ograniče preovlađujući uticaj pojedinaca ili grupa na formiranje javnog mnjenja.
Koliko je realno očekivati da će biti poštovani rokovi zadati Strategijom? Neki od rokova iz Strategije već su prekoračeni, pre svega zbog prošlogodišnjih izbora. Ministarstvo kulture i medija ulaže velike napore da se nacrti zakona završe i Misija OEBS im, zajedno sa Delegacijom EU, pomaže da se to što efikasnije uradi. Važnije od toga što su neki rokovi probijeni jeste da usvojena rešenja budu najbolja moguća, primenjiva i usklađena sa međunarodnim standardima. Jedino takav pravni okvir će doprineti boljem informisanju građana i procesu demokratizacije Srbije.
Zbog teške ekonomske krize u koju su zapala dva javna servisa, jedan od scenarija je njihovo privremeno finansiranje iz budžeta. Koliko povratak najskupljih medija na budžet može da vrati Srbiju unatrag i na koji se način takav povlašćen položaj odražava na poslovanje komercijalnih medija, tržišnu utakmicu, ali i položaj novinara koji rade u različitim uslovima?
Već duže vreme svedoci smo urušavanja dva javna servisa, RTS i RTV, zbog pada naplate pretplate. Sada kada je taj procenat pao ispod 30, ugrožen je i sam njihov opstanak. U takvim okolnostima država ima obavezu da obezbedi hitnu finansijsku pomoć javnim servisima kako oni ne bi prestali da rade. To je neophodna privremena mera, dok je dugoročno finansiranje javnih servisa posebno pitanje.
Najznačajnije je da država obezbedi stabilno, dugoročno i dovoljno finansiranje javnih servisa, ne narušavajući pri tom njihovu funkcionalnu i uređivačku nezavisnost. Bez obzira na izabrani model finansiranja, kroz pretplatu ili neku vrstu poreza, ograničene komercijalne prihode, državni budžet ili kombinaciju ovih modela, cilj je da se obezbede dovoljna sredstva neophodna javnim servisima da u potpunosti ispune svoju misiju da informišu, obrazuju i zabavljaju, proizvodeći visokokvalitetne programe namenjene svim segmentima društva.
Iz ugla gledanja komercijalnih emitera potpuno je svejedno da li će se javni servisi finansirati iz budžeta ili putem pretplate. Za njih je najvažnije da javnim servisima bude ograničeno pravo na prihod od reklama, jer im je to direktna konkurencija na tržištu.
Činjenica da novi medijski zakoni predviđaju transformaciju medija u državnom vlasništvu i projektno finansiranje sadržaja od javnog interesa daje nadu da će lokalni mediji, koji su veoma važni, uspeti da prevaziđu posledice ekonomske krize i nastaviti da postoje u budućnosti.
Ono što je najvažnije je da novac za lokalno informisanje postoji u budžetima lokalnih samouprava. Menja se samo način raspodele tog novca, što treba da omogući ravnopravniju utakmicu za sve učesnike na medijskom tržištu.
Komentari (1)
ostavi komentar30.05.
2013.
Apsurd
Ako "Ostvarivanje prava javnosti da bude informisana predstavlja javni interes" (clan 12. stav 1. Nacrta zakona o javnom informisanju i medijima), onda apsurdno glasi pasus u ovom tekstu: "Značajna novina u nacrtu Zakona o javnom informisanju je ta da je javni interes osnova za državno finansiranje medijskih sadržaja. To znači da će se novac poreskih obveznika ubuduće trošiti za finansiranje medijske produkcije od javnog interesa, putem transparentnih konkursa o kojima će odlučivati nezavisne komisije."
OdgovoriBas me interesuje kakva je to medijska produkcija od javnog interesa, s obzirom na zakonsku definiciju "javnog interesa"?