Vesti
07. 02. 2014.
Feketić u kampanji
Dugo najavljivani prevremeni izbori za Skupštinu Srbije proglašavani su unapred rešenim. Godinu i po dana vlade Vučić–Dačić rezultovalo je razorenim institucijama, dezavuisanim Ustavom, novim milijardama duga, veoma oslabljenom opozicijom, ali i navodno ogromnim rejtingom SNS-a i njihovog predsednika.
Potrebno je međutim istaći činjenicu da ovaj navodno veliki rejting nije posledica bilo kakvih realnih uspeha u ekonomiji ili politici, već u Evropi nezabeležene činjenice da lično predsednik najveće partije kontroliše i koordinira sve obaveštajne i bezbednosne službe u državi. Dve od njih su odnedavno i obezglavljene (baš u vreme izbora), što dodatno pojačava sumnje da može postojati njihova zloupotreba u unutrašnje političke svrhe.
U takvoj situaciji, kad su novčani tokovi centralizovani i vezani za državni budžet, nije ni čudo što najveći broj manjih stranaka gleda da se nekako prišljamči Vučiću i dobije neko parče vlasti i budžetskih para za sebe. Da se razumemo, stranke poput SPO, LDP i LSV imaju puno pravo jer je SNS preuzeo njihovu politiku.
Boris Tadić i Miki Rakić, kao neka vrsta koosnivača SNS-a, takođe imaju pravo da sutra budu deo nove vlasti sa njima. DSS zbog objektivnih razloga (one ambasade iz 2008) ne može baš da uđe u republičku vlast, ali biće sa njima u Beogradu, Novom Sadu i gde god je moguće. SPS, tvrdi Vučić u intervjuu „Globusu”, mora da bude vlast zbog Rusa. Itd.
Suština je dakle da sem Dveri i onoga što je preostalo od Demokratske stranke, svi ostali čekaju u red da ih PPV nekako uključi u vlast i pripusti ka državnom budžetu. Stoga se spekulisalo da će izbori biti dosadni i predvidljivi. No Srbija ipak nije Crna Gora, iako se mnogima čini da taj model vladavine mogu da premeste iz Podgorice u Beograd.
Kampanja još nije ni počela, a već se desio jedan od onih neočekivanih zemljotresa koji često mogu da poremete sve planove.
Subotnji Vučićev „izlazak na teren“ kod Feketića pretvorio se od planirane pi-ar akcije u noćnu moru za aktera.
Naime, šta inače traži potpredsednik vlade, koji je na terenu po mećavi čak i bez kape, u akciji spasavanja ljudi koju obavljaju profesionalci? Prvo pravilo u takvim slučajevima jeste da se sa mesta udalje svi oni koji mogu da smetaju i da akciju obavljaju isključivo za to obučene i adekvatno pripremljene osobe. Dakle, svima je jasno da je uz kameru koja se tu „slučajno zatekla“, neko pokušao da od tragične i opasne situacije na moralno kontroverzan način gradi političke poene i zida rejting. A nekako se tu slučajno zatekao i najpopularniji Srbin na svetu Novak Đoković...
Međutim, u vrlo kratkom roku reagovala je internet zajednica u Srbiji. U svega nekoliko sati „Fejsbuk”, „Tviter”, portali i elektronski sandučići preplavljeni su najduhovitijim mogućim varijacijama na temu režiranog spasavanja.
Odjednom je isplovio onaj duh koji je krasio studentske i građanske proteste iz 1996–1997. i doneo na desetine ideja kojima se ismeva ova zlosrećna pi-ar akcija. Gomila slika sa Vučićem kao Supermenom, Hulkom, spasiocem, Čika Spasojem itd., kulminirala je spotom u kome je glumac Srđan Miletić (svojevremeno je radio serijal „Nikad izvini”) dopisao izmišljeni dijalog Vučića dok nosi dete.
Čak su se pojavile i deseteračke pesme o velikom podvigu. Do kasne večeri pola Srbije je umiralo od smeha, a „Vukajlija”, „Njuz net” i ostali humoristički portali beležili su rekordne posete.
Usledio je još gori pokušaj „kontrole štete“. Jedanaest godina posle „Sablje” sa jezom smo osetili isti cenzorski rukopis koji je tada cenzurisao pisane i elektronske medije, a danas je krenuo na internet. Neko je smatrao mudrim da krene u zamašnu akciju skidanja svih parodija koje koriste RTS materijal iz Feketića. To je međutim izazvalo novi talas parodija i ismevanja samog pokušaja cenzure, ali i oštru reakciju novinarskih udruženja i drugih boraca za slobodu izražavanja. Na kraju je sam glavni akter morao da okači pomenuti video i da pokuša da demantuje kako je cenzura potekla od njega.
Vrlo je verovatno da su opozicioni krugovi pomogli u širenju, a možda i u kreiranju materijala. No bez obzira na to, ovo je čini se prvi slučaj koji je zaista pokazao narasli medijski i politički potencijal društvenih mreža u Srbiji.
O političkom potencijalu društvenih mreža dosta je govoreno u vezi sa tzv. arapskim prolećem. Srbija je po broju fejsbuk naloga u odnosu na korisnike interneta jedna od vodećih zemalja sveta. Ovde se operiše sa preko tri miliona naloga i čini se da je slučaj „Supermen iz Feketića“ obeležio početak stvarne političke upotrebe društvenih mreža u Srbiji.
Ovaj slučaj je međutim otvorio i pitanja o tome da li će cenzura, tabloidizacija i beskonačni pi-ar postati budućnost srpskog javnog prostora. Za mesec i po dana i o tome treba da odlučujemo.
Viši naučni saradnik, Institut za evropske studije
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.