Vesti

05. 09. 2014.

Autor: Zlata Vasiljević Izvor: Hrvatska riječ

U raljama privatnog dinara

Do 15. rujna trebalo bi se znati ima li zainteresiranih kupaca za medije čiju je prodaju objavila Agencija za privatizaciju. Taj datum rok je u kome zainteresirani kupci trebaju dostaviti svoje pismeno izjašnjenje o modelu privatizacije, cijeni, planu poslovanja.

Ne važi to samo za medije, već i za nekoliko stotina drugih poduzeća.

No, u ovom tekstu osvrnut ćemo se samo na privatizaciju medija i na to što ona znači za informiranje lokalnih sredina, a prije svega informiranja na jezicima nacionalnih zajednica.

Zajedničko za sve je strepnja od toga što će im donijeti privatizacija, a to je razumljivo, jer iskustva medija koja su imala tu nesreću u privatizaciju ući ne svojom voljom, prije nekoliko godina, pokazuju kako je privatizacija imala uglavnom loše posljedice na kvalitetu programa i položaj zaposlenika.

S druge strane, zagovornici izlaska države u bilo kom obliku iz vlasništva u medijima prednost daju projektnom financiranju, koje treba omogućiti opstanak kvalitetnih i slušanih programa. No, što je s progamima na jezicima nacionalnih zajednica? Trebaju li se oni naći na tržišnoj utakmici, ili se pak za njih mora naći dugačiji način?

Radio Subotica

Većina elektroničkih medija iz Vojvodine čija je prodaja oglašena emitira programe na jezicima nacionalnih zajednica, a u mnogima postoje i posebna uredništva koja pripremaju taj program. Jedan od njih je i Radio Subotica, koja osim uredništva na srpskom ima i uredništva na mađarskom i hrvatskom jeziku. Javno su poduzeće i financiraju se iz proračuna Grada.

Direktora Ljubišu Stepanovića pitali smo koliko ova najavljena privatizacija ugrožava informiranje na lokalnoj razini i općenito opstanak medija, u ovom slučaju konkretno Radio Subotice.

»Svi, apsolutno svi ovdašnji mediji opstaju zahvaljujući transferu novca iz javnih izvora. Očigledno je da privatni mediji dobivaju novac iz proračuna kroz takozvano programsko financiranje, koje je de facto programsko foliranje radi dobivanja subvencija. Promjena državnog u privatno vlasništvo nije nikakva garancija za podizanje kvalitete informiranja, a bogato i tužno iskustvo u privatizaciji nas uči da prepuštanje lokalnih medija potpunoj privatnoj praksi može značiti da će 'majmun ući u tenk', a onda štetu ne može nitko izračunati«, odgovara slikovito Stepanović.

S obzirom da Radio Subotica ima uredništva na srpskom, mađarskom i hrvatskom jeziku, pitanje je koliko najavljena privatizacija ugrožava informiranje na jezicima nacionalnih zajednica, odnosno hoće li neki novi vlasnik imati obvezu ili interes za emitiranje takvog programa?

»Zakon inzistira na očuvanju i jezične i programske strukture u sljedećih pet godina, ali pitam se kakav interes privatni kapital ima da bi srljao u tu provaliju. Pokušavam, ali bezuspješno, zamisliti tog filantropa koji je toliko bogat, toliko dobar i toliko glup da bi prihvatio plaćati alimentaciju medijima koje država, kako vidim, napušta. Radio Subotica nema likvidnu imovinu - ni zgrade, ni zemljište, ni milijunsko tržište kao Studio B na primjer, ni kabelsku, niti drugu distributivnu mrežu, niti drugi imovinski ekvivalent da bi se investitor 'zalijepio' za nas. Zaključujem da su ugrožena prava i apsolutne većine - dakle građana i relativne većine i svih manjina«, kaže Stepanović.

Urednica uredništva na hrvatskom jeziku Ivana Petrekanić Sič nije optimista kada je riječ o budućnosti programa na hrvatskom jeziku.

»Hoće li novi vlasnik zadržati ovaj broj uposlenika, u što sumnjam, ili će se dogoditi ono što se uglavnom događa kada privatnik uzme nešto u ruke - da ne plaća radnike ili ih plaća toliko malo da oni sami odu? Ako nas netko i kupi zadržat će program u ovom obliku, ali pitanje je koliko će ljudi biti zadovoljni i biti spremni raditi. U uredništvu na hrvatskom trenutačno je nas petero uposlenika. Ukoliko nas recimo ostane dvoje, pitanje je kako pripremiti svakodnevno tri sata programa na hrvatskom jeziku i koliko će taj program biti kvalitetan«, kaže Petrekanić Sič.

Sombor i Bač

Programi na hrvatskom jeziku emitiraju se i na valovima Radio Sombora i Radio Bačke iz Bača. Očekuju li da će i poslije privatizacije tih emisija biti u programskoj shemi?

»Nadamo se da će i novi vlasnik biti zainteresiran pod istim uvjetima nastaviti emitiranje emisije. Do sada je dobivanje regionalne frekvencije bilo uvjetovano i postojanjem programa na jezicima manjina. To bi se moglo osigurati i emitiranjem programa na mađarskom jeziku, ali s obzirom da emisija Glas Hrvata emitera ne košta ništa, jer je dobiva bez naknade, očekujem da bi i novi vlasnik pokazao interes za nastavak suradnje. Prestanak emitiranja radijske emisije na Radio Somboru bio bi veliki korak unatrag za hrvatsku manjinsku zajednicu na ovim prostorima. Pod upitom je bismo li u slučaju prestanka suradnje uspjeli naći novog partnera za suradnju«, smatra Savo Tadić, urednik emisije Glas Hrvata, koja se emitira na valovima Radio Sombora.

Radio Bačka iz Bača ima uredništvo na srpskom i slovačkom jeziku, a emitira i emisiju na hrvatskom jeziku. »Zabrinuti smo za opstanak programa na jezicima nacionalnih zajednica, jer će svaki novi vlasnik koji dođe podvući crtu, kako bi vidio ekonomsku isplativost takvog programa. Vjerojatno će ići na korekciju trajanja programa ili potpuno ukidanje nekih programa ukoliko nema ekonomskog interesa za to. Tako da je pitanje što će ostati od programa na jezicima nacionalnih zajednica. Jest da zakon predviđa da se takvi programi zadrže, ali tržiše je tržište «, kaže v. d. urednika Radio Bačke Milenko Vranešević.

Financiranje proizvoda, a ne medija

S druge strane, jedna od novinarskih udruga koja se zdušno zalagala za privatizaciju medija, izlazak države iz medija, definiranje javnog interesa i sufinanciranje tih sadržaja od strane vlasti na svim razinama, je Nezavisno društvo novinara Vojvodine.

»Iako postoje kontroverze u javnosti, stav NDNV-a je da povlačenje države iz vlasništva, odnosno privatizacija medija može pridonijeti i kvalitetnijem informiranju, ali samo pod uvjetom da se proces te privatizacije provede transparentno, uz strogo poštovanje zakona, a ne da to bude stihijska privatizacija medija. NDNV smatra kako su novinari najbolji vlasnici medija i jamstvo njihove profesionalnosti, pa zbog toga potičemo novinare da preuzmu odgovornost i uzmu medije u svoje ruke«, kaže predsjednik NDNV-a Dinko Gruhonjić.

On posebice ističe kako je potrebno da se financiranje medija zadrži na postojećoj razini, ili da se iznos tih sredstava i poveća, jer izlazak države iz vlasništva ne znači prestanak odgovornosti za informiranje. Kada je riječ o medijima na jezicima nacionalnih zajednica, naš sugovornik podvlači kako će oni manjinski mediji čiji su osnivači nacionalna vijeća ostati u ingerenciji nacionalnih vijeća i tu se ništa neće mijenjati. S druge strane, po slovu zakona nacionalna vijeća neće moći preuzimati nove medije.

»Vidjet ćemo kako će kolege iz medija koji su višejezični obraniti svoje programe. U tome im mogu pomoći nacionalna vijeća. Siguran sam da se tu može pronaći i komercijalni interes. Kada je upitanju medij poput Radio Subotice, mislim da novi vlasnik neće imati interesa gasiti manjinske programe, jer bi samim tim smanjio i svoj komercijalni potencijal. S druge strane, duboko sam uvjeren da su medijski proizvodi na manjinskimjezicima, ukoliko su kvalitetno pripremljeni, od javnog interesa i kao takvi imat će financijsku potporu. Međutim, bez ikakvog pardona reći ću kako nije dovoljno biti medij koji emitira program na manjinskim jezicima pa da se podrazumijeva da dobijete novac«, zaključuje Gruhonjić.

Građanska participacija  

»Umjesto privatizacije, ja sam za koncept građanske participacije - umjesto da informiranje bude državno, neka postane javno, umjesto državnog izdatka neka postane neposredni narodni trošak. Dakle, zalažem se za uvođenje lemozije za informiranje! Neki to zovu taksom, neki naknadom, a moja je ideja inspirirana crkvenom praksom da se individualni trošak minimizira tako što se raspodjeljuje na najširi krug korisnika. Tko nema ne mora plaćati, ali 'crkvena' vrata mu nikad neće biti zatvorena«, kaže Stepanović.

Primjer Hrvatske  

Lokalnim i regionalnim elektroničkim medijima u Hrvatskoj pripada tri postotka od TV pretplate. Na taj se način godišnje dodijeli 30 do 40 milijuna kuna. No, važno je reći i kako je u Hrvatskoj mnogo manje radijskih i TV postaja nego u Srbiji. NDNV se zalagao da se razina financiranja medija fiksira na iznos od dva posto sredstava u proračunima, ali taj prijedlog nije podržan.