Vesti
09. 11. 2014.
Mala nevesta kao mala sirena
Kancelarija UNICEFa u sredu je organizovala konferenciju Komunikacija sa decom TV programi za decu u Srbiji".
Ono što se čulo na ovom sastanku još jednom je potvrdilo tužnu činjenicu da je program za decu odavno postao samo deklarativan.
Između teorije i prakse zjapi rupa duboka do Kine, koju je vrlo teško popuniti u atmosferi u kojoj se komercijalne televizije bez ikakvih skrupula i ograničenja takmiče za gledanost s javnim servisima, suviše usmerenim na dnevnopolitičke teme da bi ih interesovale marginalne televizijske grupe, među kojima su i mlađi od 16 godina. Kancelarija UNICEFa i Udruženje novinara Srbije uradili su opsežnu analizu na ovu temu.
Na prvi pogled, zastupljenost dečijeg programa u ukupnoj ponudi prilično je velika i iznosi 31,34 odsto. Međutim, problem je u tome što se najveći procenat dečijih emisija vezuje za takozvane vikend blokove, najčešće ispunjene crtanim filmovima koji se emituju jedan za drugim, a potom kreću telenovele, pa „Malu sirenu" zameni „Mala nevesta".
Iako brojčano prilično zastupljen u šemi, program za decu do te mere je marginalizovan da ga na nacionalnim televizijama praktično ima samo u javnim servisima Srbije i Vojvodine, koje jedine imaju i urednike dečijeg programa. Naročito je tužna slika na Hepi televiziji, koja je od isključivo dečije televizije postala televizija bez dece. U odnosu na prošlu godinu, B92 ima duplo više dečijeg programa. ali Pink duplo manje („Pinkove zvezdice" nisu dečiji program), emitujući samo jednu dečiju emisiju i to snimak. Na nacionalnim kanalima najveći deo dečije domaće produkcije emituje se na dva javna servisa, a najmanje emisija ima za najmlađu decu.
Ovaj propust donekle ispravljaju kablovski emiteri, sa specijalizovanim dečijim kanalima, ali im zato nedostaju emisije za stariju decu. od 11 do 14 godina. Ne čudi zato da se deca posle desete godine okreću programima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu, među kojima su najpopularnije TV serije. A kad smo već kod izbora programa, treba reći da tri četvrtine dece samo bira šta će gledati, a polovina roditelja ne zna šta im deca gledaju preko dana. Još je tužnije to što isti procenat dece televiziju gleda više sati dnevno.
Novinarka Dragana Pejović istakla je da deca odlično umeju da prepoznaju kvalitetan program i da tačno definišu šta je to što im nedostaje samo nema ko da te želje i ostvari. Umesto brojnih repriza i beskrajnih crtanih filmova, mališani bi voleli da gledaju emisije o prirodi, sportu, životinjama, umetnosti, kao i kvizove i interaktivne emisije, kojih uopšte nema na našim televizijama. Nažalost, programi poput „Muzičkog tobogana", „Kolariću paniću" i „Kockice" više se ne proizvode.
Ima i ko da ih pravi, i ko da ih gleda, samo nema ko da ih plati, izgleda. Lakše je pustiti nekakvu ,Donju Jadikovku", i pokriti se ušima uz izgovor da deca uče španski. turski i hindu.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.