AIK banka je izdala saopštenje kojim je informaciju o kreditu koju smo otkrili na sajtu državne Agencije za privredne registre nazvala „spekulacijom”, što se svakako ne bi moglo nazvati demantijem, ali nije ni objasnila kako je moguće da dokument koji je banka sama po zakonu dostavila APR-u može biti „spekulacija”. „Politika” je tada odlučila da čitaocima predoči ugovor do kog svaki građanin u Srbiji koji se potrudi da skokne Brankovom ulicom do zgrade ove agencije može sa lakoćom da dođe, jer je zakon tako uredio javnost podataka o finansijskom poslovanju.
„Kurir” to nije interesovalo: do uveče u osam nisu objavili naše izvinjenje već su gradili teoriju zavere. Tabloid je očiglednu nenamernu grešku proglasio „torturom vlasti nad ’Kurirom’”, „osvetom Slobinog ministra”, dokazom da „Vučić opet teroriše medije” i ugrožavanjem bezbednosti porodice Rodić, a dodata je i tvrdnja da „iza cele igranke stoje tajne službe”. Demonstrirajući „meku moć” koju redakcija „Kurira” ima u srpskom društvu, pridobili su čitavu galeriju likova sa naše opozicione scene da se uklope u njihove teze i daju im legitimitet: Bojana Pajtića iz DS-a, Borka Stefanovića iz Levice Srbije (novopečeni levičar u „Kuriru” kaže da „neki govore” da se „Politika” vraća u devedesete), Aleksandra Đurđeva iz nečeg što se zove „Srpska liga”, Zorana Živkovića iz Nove stranke (reč je o bivšem premijeru koji je u biznis sa vinogradima ušao partnerski sa Miodragom Kostićem, nakon što je dobio pare iz državne kase). Oglasili su se i Aleksandar Stevanović, koji je predstavljen kao ekonomista ali je reč o političkom aktivistu pokreta „Dosta je bilo” Saše Radulovića, radikal Zoran Krasić iz SRS, ali i Sanda Rašković Ivić iz DSS-a, stranke koju je u vreme Vojislava Koštunice bio glas da predstavlja umerenu i umivenu građansku desnicu.
Ovo savezništvo nekadašnjih ljutih neprijatelja sklopljeno je na jasnim političkim osnovama. Jedino što iznenađuje je kako se u tom društvu našao Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja i poverenik za zaštitu podataka o ličnosti, važna nezavisna regulatorna ustanova koja već obavlja ove poslove za koje je izabran još 2004. u Skupštini Srbije. Na žalost, njegova je izjava sasvim u duhu „Kurirove” teorije zavere: kao da ne zna da je „Politika” odmah priznala i ispravila očigledno tehničku grešku, Šabić izjavljuje da „nema cilja zbog kojih bi se mogla kršiti osnovna ljudska prava”. On još i postavlja pitanje APR-u zašto su izdali dokument novinaru a da nisu sakrili lične podatke koji se u njemu nalaze.
Teško je razumeti da čovek sa tolikim iskustvom u službi građana Srbije, sa bezbroj objavljenih tekstova u „Politici” i drugim medijima, tek prekjuče otkriva kakve dokumente APR izdaje građanima. Ako je Šabić u pravu da treba postaviti pitanje zašto se ne kriju javno dostupni lični podaci u finansijskim registrima, zašto to pitanje nije davno postavio sam sebi? APR na istim principima radi već nekoliko godina unazad. Zar nije upravo posao gospodina Šabića da ispravi tu nepravilnost – ako je to uopšte nepravilnost? Zar država Srbija nije upravo njemu poverila posao da o tome brine? Tim pre što je gospodin Šabić počasni član NUNS-a.
Odbačena tužba Raje Rodića protiv Ljilje Smajlović
Na adresu „Politike” juče je stigao dokument Prvog osnovnog suda kojim se odbija privatna krivična tužba koju je Radisav Raja Rodić u oktobru podneo protiv glavne urednice „Politike”. Rodić je tužio Ljiljanu Smajlović zbog teksta „Politika i neprijateljsko preuzimanje” od 15. oktobra 2015. godine a sud je ocenio da „Politika” nije prekoračila granice postavljene članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
O zakonu brinuli 49 minuta
U jučerašnjoj „Politici” ste mogli da pročitate izvinjenje našeg lista Aleksandru Rodiću, ali u jučerašnjem „Kuriru” niste mogli da pročitate izvinjenje fudbaleru Partizana Andriji Živkoviću iako je ovaj tabloid objavio njegovu adresu i jedinstveni matični broj na tri mesta na svom sajtu, i to istog dana kada je „Kurir” tobož padao u nesvest zbog „Politikine” omaške.
Tako je briga „Kurira” za poštovanje Zakona o zaštiti podataka o ličnosti trajala ukupno 49 minuta. Živkovićev ugovor sa Partizanom objavili su 50 minuta nakon što su najavili podnošenje krivične prijave protiv „Politike”.
Interesantno je da je sam Aleksandar Rodić okačio svoju adresu i fiksni i mobilni broj telefona na jednom internet sajtu, tri godine pre nego što je primetio da mu je „Politika” ugrozila bezbednost objavljivanjem adrese.

Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.