Vesti
05. 10. 2010.
Novinari o stanju u profesiji
Dragoljub Žarković - Još je loše Stanje u medijima pre 5. oktobra bilo je izuzetno loše, ali i dalje, bez obzira na formalne slobode, mediji pokazuju tendenciju da, shodno približavanju izbora postaju katastrofalni. Pitanje je šta se u medijima promenilo. Ni sam nisam siguran da li se i dalje porok pretvara u vrlinu, razbojništvo u rodoljublje, kleveta u istinu, a razbojništvo u čovekoljublje. Svako to može, jer za to ne treba pameti. Treba samo biti bez karaktera.
Ljiljana Smajlović - Svi pišu isto
Očekivala sam žilavu i kritički nastrojenu štampu koja će strogo da kontroliše vlast. Umesto toga, danas imamo poslušne i popustljive medije koji svi pišu isto. Slobodu štampe u Srbiji danas, baš kao i pre deset godina, pre svih ugrožava politička vlast. Glavni udar na slobodu izražavanja vlast je izvršila donoseći antievropski i neustavan zakon o informisanju, a zatim isti takav zakon o elektronskim komunikacijama kojim se obesmišljava pravo novinara da štite svoje izvore.
Aleksandar Tijanić - Strah za hleb
Veliki broj srpskih medija, sem onih državnih, izborio se za svoju slobodu, praktično od prvog dana Slobine vladavine. Ne zaboravite štrajk u "Politici" i NINu. Državni mediji su u vreme "slobizma" postrojavani, ali su postrojavani i u vreme "dosizma". Za novinarstvo, kakva je razlika klečati pred julovcem Ivanom Markovićem ili klečati pred Bebom i Vesićem?! Kakvo je srpsko novinarstvo u to doba bilo pokazuju dve činjenice. Prva, da šest meseci nijedan glavni urednik nije smeo da objavi Bebinu sliku. Druga, najžešći sukob između medija i vlasti bio je rat između B 92 i Zorana Đinđića, koji je, čak, tražio zabranu rada B 92. Danas, srpski mediji i novinarska profesija trajno su i nepovratno oboleli od nedostatka kreativnosti, paralisani strahom za egzistenciju. Taj bacil manjka kreativnosti i taj virus straha za hleb učinili su da praktično nemate nijednog istaknutog novinara u mlađoj generaciji ili generaciji do 35 godina. Malo za deset godina.
Dragan Bujošević - Sami smo krivi
Prvo, nisam želeo 5. oktobar nego sam želeo samo da se na izborima ne kradu glasovi. Drugo, želeo sam da posle tih izbora politička elita shvati da ne sme da ubija novinare i da ne sme da im sudi na osnovu neustavnih zakona. Nažalost, ova vlada je donela jedan nakaradan zakon o informisanju čije su pojedine odredbe užasno ličile na zakon iz 1998. koji je bio giljotina za medije. Na sreću, ustavni sud je neke njegove odredbe proglasio neustavnim. Mediji imaju tačno onoliko slobode koliko su zaslužili. Niko ne poklanja slobodu medijima. Posao medija je da otimaju slobodu. Koliko otmu, toliko imaju. Sami su krivi, ako je nemaju.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.