Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Bestidni dileri iluzija
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

25. 03. 2013.

Autor: Đorđe Rendelj Izvor: Dnevnik

Bestidni dileri iluzija

Svašta se može saznati iz novina i sa televizije.

Radio-stanice više i ne slušam otkako ih na mom japanskom tranzistoru („al’ radi i na naše baterije“) ima nekoliko stotina, no mi sve deluje da i one ne zaostaju u permanentnoj edukaciji građana u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. A sve to može samo da raduje s obzirom na to da su (uglavnom) TV programi i (mnogo manje) novine glavni izvor ne samo obaveštavanja, nego i obrazovanja naroda u istoj toj zemlji seljaka gde 60 odsto stanovništva nema završenu osnovnu školu – koja je inače već više od pola veka obavezna.

Nedavno smo saznali i podatke da su građani ove zemlje svetski prvaci u gledanju televizije, što bi mene davnih šezdesetih obradovalo, jer sam tada, kao i svi osnovci, onako malodoban i malouman, voleo da vidim da moja zemlja ima toliko i toliko televizora na sto stanovnika, Rumunija i Mađarska manje, Nemačka više, a za Amerikance su mi stariji sugrađani govorili da su podaci naduvani i sve u svemu lažni, kao i sva ostala kapitalistička propaganda. A poznato je da je tamo svuda na delu eksploatacija čoveka po čoveku („dok je kod nas situacija upravo obrnuta“, dodavao bi onaj pajac sa Briona) i da pogotovo crnci nemaju nikakva prava. A danas mi ovi podaci o besomučnom gledanju svih ovih mahom idiotskih TV serija (i bestidnih programa uživo) ukazuju da smo zemlja besposličara, trgovaca, nakupaca i konačno - političara sličnog profila, jer su ih takvi i birali.

I zaista, nikada ne treba smetnuti sa uma da svako na kraju dobije vlast kakvu zaslužuje.

U tom smislu nije zgoreg podsetiti da ovaj narod nikad nije bio preterano sklon demokratama. Sem možda ono malo od 5. oktobra do atentata na premijera Zorana Đinđića. Sve potonje vlade bile su ili koalicione, ili potpuno bez njih, što će Toma i Vučić naravno uvek prećutati, kao i sve ostalo što im ne odgovara. I da vlast nisu izgubili lane, nego pre pet godina, kad su morali u kolo sa SPS-om. Neće ih narod, pa to ti je. Nit su oni za narod, nit je narod za njih, narod hoće one što na njih liče. Dakle, narod neće demorakte, neće Evropu, hoće Kosovo, koje će ovi što isto hoće Kosovo, predati za devet dana. A oni što su hteli Evropu, nisu hteli da ga predaju.

Kao što će predsednik ove države, kad krene u Vatikan na poklonjenje novom rimskom papi, prećutati da je tu nedavno recenzirao, ili bar kao recenzent potpisao dve knjige svog dojučerašnjeg idejnog vođe Vojislava Šešelja, knjige koje nose naslove „Vatikan glavno Satanino gnezdo” i „Rimska kurija večito žedna srpske krvi“, pa možete samo zamisliti kakve su originalne gadosti u njima. Ja neću da zamišljam, a neću biti u prilici ni da proverim. I kao što će prećutati svoju izjavu od pre deset godina koju je na televiziji do u beskraj ponavljao: „Ako neko ovih dana sretne Zorana Đinđića, neka mu kaže da je i Tito neposredno pred smrt imao problema s nogom.“

Kao što već godinu dana prećutkuje i svoju veliku titulu, najviši vojni čin u srpskoj vojsci: titulu četničkog vojvode, kojoj se onako obradovao kad je odlikovanje primao lično od svog idejnog vođe dr Vojislava Šešelja. Poljski general Jaruzelski nije u decembru 1981. prećutao svoju vojnu titulu, po njoj je jedino i bio poznat i ostao zapamćen, ni Franko, ni Pinoče nisu krili da su generali, kao ni De Gol, ni vojvoda Putnik da je vojvoda, đeneral Živojin Mišić je vojvodsku titulu dočekao kao najveće priznanje u životu, samo se naš skromni predsednik njom ne diči. A usput prećutkuje i svoju nadaleko poznatu izjavu: „Sve što sam o politici u životu naučio, naučio sam od Vojislava Šešelja!“

I na kraju još jedna o novinama i televiziji (radio i dalje ne slušam, toliko je tih stanica, broja im se ne zna): odavno smo svedoci nastajanja tzv. virtuelnog sveta koji je, kao, paralelan sa ovim stvarnim. Nebeski narod je i tu kanda isprednjačio, jer smo upravo svedoci da virtuelni svet može i bez alternative, bez onog sveta sa kojim bi bio paralelan. Dakle, bez onog stvarnog, gde teku reke, niče žito i rađaju voćke i „povrćke“, gde se čak i deca rađaju. Pa su i novine i televizija baš nekako sa ovom novom vlašću zamenile i sudstvo i tužilaštvo, i istražne organe i kaznene ustanove, tapkajući polako ka linču razuzdane gomile.

Tako je onomad izvesni Aleksa Jokić, šef kabineta, savetnik i jedan od najbližih saradnika prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića, izjavio da udruženi Beko, Mišković, „mnogi politički lideri koji gube svoju poziciju” i medijske sluge pokušavaju da ubiju „mog Vučića”. U tom novinskom intervjuu je još rekao: „Prvi put govorim u javnosti samo zato da bi normalni i pristojni ljudi mogli da znaju šta se stvarno iza svega krije. Oni Vučića ne mogu da pobede, već će na kraju pokušati da mu oduzmu život.”

I sad zaista ne znam zašto taj savetnik, pa još i šef kabineta, nije pozvao prvog čika-milicajca i rekao mu šta je saznao. Sve to što je toliko opasno za njegovog šefa. Ja da sam Vučić, ko što kanda nisam, ja bih takvog šefa kabineta odmah smenio. Ta šta smenio, otpustio. Šta će mi savetnik koji, eto, zna da mi spremaju atentat, a ćuti k’o zaliven. Da nije i on sa njima? Ne bojte se, nije, on je samo još jedan radikalski diler iluzija, da ne kažem prodavač (nakupac i prekupac) laži i izmišljotina.

Ili mu je možda neko kazao da baš tako kaže? Al samo za novine, policiji ništa. Dva-tri puta su oni u autu bez tablica napadali predsedničku kolonu, a sad oće da ubiju i Vučića, ponavljaj to do besvesti, dok ceo narod zaboravi da smo za godinu dana uradili samo to što smo uhapsili Dulića i Miškovića, pa Dulića odmah i pustili, a o Miškoviću ćutimo kao što se u kući obešenog ne govori o konopcu.

Al kad otvoriš novine, ili TV, međutim, radi se, nije da se ne radi.

Komentari (1)

ostavi komentar
pon

25.03.

2013.

an [neregistrovani] u 15:49

dobro je sto vise znati i pamtiti

svi navedeni primeri su za arhiviranje doci ce vreme kad bi trebalo da pomognu u rasvetljavanju onoga sto ce nas tek snasi. vlada djukanovic vodi izuzetan rijaliti program pod nazivom "na kafi sa djukom" koja se emituje na kopernikus televiziji. farma i veliki brat su nista u odnosu na ono sto djukanovic kreira i realizuje. ko god smatra sebe novinarom trbalo bi da gleda i uci.

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi