Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Kako je Srbija pregovarala u Briselu i hoće li RTS postati javni servis
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

04. 04. 2013.

Autor: Stojan Drčelić Izvor: Nedeljnik

Kako je Srbija pregovarala u Briselu i hoće li RTS postati javni servis

A šta bi Vučiću mogli garantovati Vestervele i Hejg? Osvedočeni tvorci, prijatelji i sponzori nezavisnog Kosova. Šta bi oni garantovali predstavnicima Srbije, one iste Srbije koju su njihove vojske zasipale bombama kako bi otcepile deo njene državne teritorije?

Neka se ti pregovori završe kako se završe, mada sam uveren da tek ima da se pregovara i da se neće završ iti bez obzira na to što se ovde spinuje sa svih strana da je u pitanju najmanje „dan D“ ili srljanje u politički Vaterlo posle koga ništa neće biti isto i posle koga će političke karijere Dačića i Vučića ostati zauvek ovekovečene na briselskoj razglednici kako smrknuti gledaju negde u daljinu, verovatno prema jugu, a uz njih nasmejani poziraju Tači i Ketrin Ešton.

U nedelji pred nama, onda kad čitaoci Nedeljnika budu znali tačno kako je završena osma runda pregovora, što ja danas kad pišem ne znam, sudiće se i presuđivati, ali valja primetiti da je u Brisel Vučić bio ispraćen kao prva politička zvezda Srbije, kao Aleksandar Svemogući, kao neko ko vedri i oblači.

Zato se odnekud protekle sedmice činilo važnijim da li će i on otići u Brisel nego šta će biti predmet razgovora, i valja verovati da nije rado otišao, mada nije propustio da napomene kako je spreman na put i peške ukoliko može da pomogne.

Ostalo je ipak nejasno zašto je Vučić pre nego što je napravio onaj igrokaz s Nikolićem gde ga ovaj kao šalje u Brisel na pregovore, gde kao nije važno što ga zove Eštonova i što Nemci i Amerikanci insistiraju da i on skoči u bunar političkog blata i participira u lošem rešenju, a svi znaju da dobrog neće biti, dakle ostalo je nejasno zašto je svoje eventualno prisustvo uslovljavao zahtevom da se na sastanku pojave i Vestervele i Hejg, šefovi diplomatija Nemačke i Velike Britanije.

U tom njegovom zahtevu, od koga, naravno, i ponižavajuće, nije bilo ništa, krije se sva apsurdnost, pa i naivnost politike koju vodi državni vrh. A šta bi mu mogli garantovati Vestervele i Hejg?

Osvedočeni tvorci, prijatelji i sponzori nezavisnog Kosova. Šta bi oni garantovali predstavnicima Srbije, one iste Srbije koju su njihove vojske zasipale bombama kako bi otcepile deo njene državne teritorije? Šta bi mogli garantovati oni, kad našem rukovodstvu nikakva garancija nije bila ni Rezolucija 1244 koju je izglasao ceo svet, a koju su naši političari prerano proglasili nedovoljno realističnom, premda bolje i tvrđe tapije posle 1999.

nismo imali? Ovako, ostaje da Srbija učini poslednji napor u zaokruživanju kosovske nazavisnosti. Da uradimo sami ono što ni oni nisu mogli 1999. To više nije klasična priča o jakima i slabima, o štapu i šargarepi. Ovde se umesto šargarepe nudi veliko ništa. I to ništa državni vrh već osmi put pokušava da pretvori u nešto. A taj hokus-pokus uglavnom ne uspeva. U Evropi gospođ e Merkel, makar kad je Srbija u pitanju, može samo drugačije nešto za ništa.

Nisam se mnogo potresao zbog činjenice da će RTS biti „navaljen“ na državni budžet, umesto da se kao i do sada finansira iz pretplate. Tačno, konačni distributor novca biće vladajuća koalicija i ne treba biti naivan i verovati da će televizija biti više javni nego partijski servis, ali, ruku na srce, ni do sada nismo imali program najvišeg standarda. Dakle, svakako će biti gore, a to gore ćemo opet mi plaćati, mada to mnogi ne shvataju, jer ovde je država nešto tuđe i dostojno da se prema njemu odnosi kao Alibaba i njegovi razbojnici prema špilji prepunoj blaga. Sve su to naše pare. Međutim, obaveze nisu zajedničke.

Majka me podseća da je TV pretplatu plaćala uredno i da sada iskreno žali što nije bila „pametna“ kao neplatiše, računa da je najmanje pet odlazaka u banju ostavila RTS-u. Tešim je, sad ja njoj objašnjavam ono što je ona meni govorila kao malom da je red da ono što se koristi bude i plaćeno, da se rad isplati i sve tako to... ali razumem je potpuno. Ovo je zemlja u kojoj su „dođem ti“ i „ baš me briga, tuži me“ prihvatljivi modeli ponašanja, a odgovornost i poštenje izjednačeni su s glupošću. Dužnici se amnestiraju i sad se prave pametni, a platiše gledaju kako im rastu magareće uši.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi