Vesti
05. 12. 2013.
Za 20 godina u Srbiji propalo čak 25 novina
Osnivanje dnevnih novina u Srbiji biznis je koji je u najvećem broju slučajeva u startu osuđen na propast. Naime, u poslednjih 20 godina u našoj zemlji je ugašeno čak 25 dnevnih listova pokrenutih u tom periodu, a pojedini od njih nisu „preživeli“ ni dva meseca.
Urednici i stručnjaci za medije objašnjavaju da ima više razloga za ovoliki broj propalih novina. Prema njihovim rečima, većina listova je nastala za jednokratnu upotrebu, kao sredstva u predizbornoj kampanji.
Težak opstanak
Takođe, kako ističu, veliki broj propalih novina posledica je pogrešne procene ulagača da će na njima zaraditi novac, ali i namere tajkuna da preko njih ostvare svoj interese.
Bivši glavni urednik „Večernjih novosti“ Manojlo Vukotić smatra da se „kod nas novine brzo gase jer se brzo i pokreću“.
- Najčešće se to dešavalo u predizbornim kampanjama ili u trenucima koji su procenjeni kao prelomni i važni. Iza takvih pokretanja novina obično su stajale političke grupacije ili interesne grupe. Međutim, nemoguće je da novine opstanu u takvoj improvizaciji. Takođe, nemoguće je održati se na ovako nesređenom tržištu - navodi Vukotić.
On kao nepovoljne okolnosti za opstanak novina vidi njihovu nisku cenu i mali broj oglašivača.
- Otuda i nemamo ozbiljne tiraže novina u Srbiji. Da bi se jedne dnevne novine osnovale i opstale, potrebno je da se uloži najmanje milion i po evra - kaže Vukotić.
S druge strane, novinar Predrag Popović, koji je bio glavni urednik ugašenog „Nacionala“, „Pravde“ i još niza dnevnih listova, smatra da je novine moguće pokrenuti i sa manje novca.
- Primer toga su “Dnevni telegraf“, ali i „Nacional“. Kasnije su nastajali listovi za čije su osnivanje trebale veće pare, ali nedovoljne za dobro poslovanje. Priliku da za relativno male pare naprave svoje novine tada su iskoristili tajkuni i političke grupe, ali oni su upotrebljavali novine samo za svoje interese i u roku koji im je odgovarao. Kad prestanu interesi, ugase se i novine - objašnjava Popović.
Analitičar medija i nekadašnji novinar i urednik Cvijetin Milivojević smatra da nisu svi listovi koji su pokrenuti posle 2000. nastali s istim ciljem.
- Među njima je bilo i onih za jednokratnu upotrebu, koje su finansirali politički centri moći, čija je svrha bila da samo odrade kampanju za nekoga.
Zatim, bilo je onih koji su mislili da u ovom poslu ima para - ističe Milivojević. On, međutim, ističe da je veoma lako propasti u ovom biznisu.
- Ako osnivate novine, morate imati finansijsku podršku i treba vam nekoliko stotina hiljada evra za pokretanje. Zatim, morate imati dobar tiraž da biste ubedili firme da se oglašavaju baš kod vas. Međutim, sad je sve manje zarada od prodaje novina. Nekad su one koštale koliko i pakla cigareta, a sada za paklu cigareta možete da kupite gotovo sve novine koje postoje na tržištu - navodi Milivojević.
Siromašno tržište
Medijski ekspert Borislav Miljanović smatra da je naše tržište malo i siromašno, zbog čega nema novca za veliki broj novina.
- Oni koji pokreću novine moraju da obezbede dugoročna sredstva finansiranja.
Mnogi dobri novinari su to pokušali, ali nisu uspeli, jer nije isto biti dobar novinar i dobar menadžer - ističe Miljanović.
Moj ugao
Zoran StojiljkoviĆ
sociolog
Svaki prelomni trenutak od kraja devedesetih tražio je novu medijsku pažnju i prostor. S padom standarda tiraži su bivali sve manji, pa otuda i gašenje tolikog broja novina.
Groblje srpske dnevne štampe (ovih dana možda će biti i prošireno)*
Naša borba 1994-1998.
Demokratija 1996-1997.
Dnevni telegraf 1996-1998.
Građanin 1997-1997.
Glas javnosti 1998-2011.
Nacional 2001-2003.
Jutarnje novine 2002-2002.
Centar 2003-2003.
Balkan 2004-2006.
Jutarnje ogledalo 2004-2005.
Internacional 2003-2005.
Marka 2003-2003.
Balkan ekspres 2006-2006.
Srpski nacional 2005-2005.
Ekipa 2004-2005.
Start 2005-2006.
Opozicija 2007-2007.
Pravda 2006-2012.
Gazeta 2007-2008.
Sutra 2007 - 2008.
Biznis 2007-2008.
Borba 2009-2010.
Press 2005-2012.
Građanski list 2009-2011.
San 2012-2012.
Komentari (2)
ostavi komentar12.06.
2017.
Re: Nije bas tako
Novine demokratija su bile direktno finansirane od strane ekipe oko Djindjica. Sam sam bio svedok kada su nam isplacivane plate. Tada sam se borio protiv Milosevica, ali ovi sto su dosli su mnogo gori od njega. Veoma sam razocaran u sve sto je na kraju ispalo. A Cvijetin Milivojevic i Ljubinka Milincic su dobijali najvise od svih nas. Secam se da nam je dolazio neki Nemac koji je Milivojevica i Milincicevu obucavao u medijskom otporu vlasti. Takodje mnogi otporasi su tada bili u urednistvu. Milinciceva je tada cesto posecivala nemacku i americku ambasadu, a sada cujem da je najvise u ruskoj ambasadi. Ali podrzavam sto je Milinciceva okupila svoju staru ekipu iz vremena protesta protiv Milosevica i sada rade za nju. Za ostale cujem pomalo...
Odgovori05.12.
2013.
Принципијелно до пропасти
Нетачно је наведено да је "Демократија" излазила само од 1996. до 1997. године. Овај дневник, настао у време грађанских протеста 1996. излазио је до 1998. Угасио се јер је уреднички тим (Цвијетин Миливојевић, Љубинка Милинчић, Вјекослав Радовић, Весна Рогановић, Владо Мареш) до последњег дана истрајавао на оријентацији да се "Демократија" не везује за партије на власти. У време када је СПО добио Београд на управу (сменили Зорана Ђинђића са места градоначелника, а в. д. првог човека постао проф. др Милан Божић из СПО) "Демократија" се "качила" баш са СПО-ом, а ударала је по свима редом (ДС, ДСС, СПС, СРС...). Такву оријентацију је и платила-није било оглашивача, а очекивања да ће грађани куповати ове новине баш зато што "није ни са ким" показало се наивно.
Odgovori