Vesti
15. 05. 2014.
Krađa
Kako biste se osećali kada bi na nekoj nepoznatoj ženi na televiziji primetili vaš nakit? Ili kada biste videli da se voditelj u TV studiju igra s vašim mobilnim telefonom? Da pojasnim, neko je prisvojio nešto što pripada vama. Šta radite u toj situaciji?
Pred ovom dilemom poslednji put sam se našla kada sam u „Politici” objavila tekst pod nazivom „Nemamo vajfaj pričajte jedni sa drugima”, u čijem podnaslovu stoji konstatacija da virus socijalnog autizma kruži među mladom generacijom i da su ajfoni, ajpodi i smart telefoni prekinuli kontakt mladih sa realnošću.
Nije prošlo nekoliko dana, a vesela voditeljka jutarnjeg programa u studiju TV Hepi, sa osmehom je najavila prilog pod nazivom „Da li virus socijalnog autizma kruži među mladom generacijom” i u studio uvela - sagovornika iz mog teksta!
Potom mu je postavila identična pitanja koje sam mu ja postavila u svom tekstu, na koje je on pokušao da pruži za nijansu drugačije odgovore, svestan apsurdnosti situacije u kojoj se nalazi.
To, nažalost, nije prvi put da kolege „pozajmljuju” moje teme i sagovornike - ako bih parafrazirala bivšeg ministra građevine i urbanizma „da malo kraduckaju, pa da im tolerišem”, ali to „kraduckanje” odavno je prestalo da se piše u deminutivu.
Naši tekstovi se prepisuju i kradu u neograničenim količinama - zainteresovana za sudbinu ovog teksta preko „Gugla” sam otkrila da je sajt B 92 dan kasnije preneo moj tekst, navodeći izvor, ali menjajući naziv u „Da li nas moderne tehnologije sve više otuđuju”. Istog dana, crnogorski portal Kodeks. me takođe je preneo moj tekst i napisao da je njegov autor izvesni ili izvesna S. D.
Toliko o novinarskom kodeksu, časti i poštenju. Da se razumemo, nemam kompleks više novinarske vrednosti i ne gajim iluzije da sam Hemingvej i da moji tekstovi zaslužuje Pulicerovu nagradu. Ali, vaspitana sam da je krađa moralno neprihvatljiva delatnost. Advokati dodaju - i kažnjiva. Aleks Petrović, partner u advokatskoj kancelariji „Joksović, Stojanović i partneri”, podseća da svaki novinarski tekst koji nije puko izveštavanje sa događaja predstavlja autorsko delo i zaštićen je zakonima o autorskim pravima. Autorsko delo uživa zaštitu ovog zakona od momenta objavljivanja - ako neko „prekopira” tekst i ne napiše odakle ga je uzeo, to predstavlja viši stepen prekršaja.
U pravu se „toleriše” neznatni deo ukradenog teksta - ako je u tekstu napisano nešto što je opšte mesto, na to niko ne može da polaže autorsko pravo. Ali, ako je veći deo teksta suštinski prekopiran, za to su predviđene novčane sankcije - od milion do tri miliona dinara. Mislite o tome, drage kolege, kada sledeći put, u nedostatku sopstvenih, dobijete ideju da pozajmite naše ideje, teme i sagovornike.
Komentari (1)
ostavi komentar15.05.
2014.
VERUJ
Dete moje! Jedno je krađa nakita a sasvim nešto drugo krađa u kulturi ,nauci i umetnosti. I ne samo tu,i u ostalim oblastima društvenih aktivnosti ima "krađa" i krađa.Svakodnevna su pojava. Doduše neke se mogu uporediti sa krađom dijamanata,ali se to već godinama ne čini.Uobičajena pojava!Jednostavno rečeno, te krađe su dobile posban tretman,gotovo u celom svetu.
OdgovoriE sad, svrha mog komentara. Dobronamerni savet,preporuka i upozorenje: " Budi srećna zato što si pokradena i budi zabrinuta onda kad prestanu da te kradu i podkradaji-naročito tada!
O kradljivcima ni reči!
Ima ih različitih i to je posebna priča koja nema ništa zajedničko sa potvrdom vrednosti koju si očigledno, ovoga puta,SREĆOM, dobila.
Veruj mi!